27.12.2017. Autor: Dino Milić-Jakovlić

50 godina: Cosworth DFV (1967. - danas)

Bez imalo sumnje ovo je bio i ostao najuspješniji trkaći motor svih vremena

Momčad Lotusa probila se u vrh Formule 1 u razdoblju 1.5-litarskih motora, no bilo je jasno da će se povećanjem zapremine na 3000 ccm, najavljenim 1965., a važećim već sljedeće sezone, naći u ozbiljnim problemima. Na Coventry Climax, dotadašnjeg dobavljača, nisu mogli računati, oni su još 1962. odustali oz razvoja trkaćih motora. Colin Chapman se stoga obratio - svojim bivšim zaposlenicima! 

Mike Costin (r. 1929.) i Keith Duckworth (1933. - 2005.) osnovali su vlastitu tvrtku za razvoj motora Cosworth još dok su radili u Lotusu, 1958. Procijenili su trošak konstrukcije i izrade na 100.000 funti, što je tada bila daleko prevelika svota za Lotus. Pomoć je stigla od Waltera Hayesa i Forda, no motor je bio spreman tek za 1967., a i tada ne od početka sezone. Jim Clark je pobjedom u Zandvoortu najavio budućnost, no za titulu je bilo prekasno.

V8 motor sa cilindrima pod kutom od 90° dobio je naziv DFV (Double Four Valve), jer je razvijen iz 4-cilindarskog FVA motora, specifičnog po u to vrijeme još rijetko korištenom rješenju 4 ventila po cilindru. Inicijalno je iz 2993 ccm razvijao 408 KS pri 9000/min, a nakon gotovo dva desetljeća razvoja ta će se brojka popeti i na 510 KS pri 11,200/min. Provrt i hod bili su 85.67 x 64.897 mm, a najviši okretni moment inicijalno 370 Nm pri 7000/min. 

Zapravo nema neke posebne tajne zašto je motor bio toliko uspješan, naprosto je bio 'pogođen', a Ford ga je već od 1968. učinio dostupnim svakome spremnom platiti ga. Chapman sve do kraja 1967. nije imao pojma da neće zadržati ekskluzivno pravo na korištenje. Po mnogima to je bilo zlatno doba Formule 1, nove su se momčadi pojavljivale svake sezone, neke odmah ostajući uspješne. 

Pobjede u F1 s ovim motorom ostvarivali su Lotus, Mclaren, Matra, Brabham, March, Tyrrell, Hesketh, Penske, Wolf, Shadow, Ligier i Williams. Rekordnih 155 pobjeda u Formuli 1 između 1967. i 1983., tek dvije manje u IndyCar utrkama, uključujući 81 uzastopnu, dva osvojena Le Mansa… i još mnogo toga kreirali su legendu. Posljednju je F1 pobjedu donio Michele Alboreto u Tyrellu 1983. 

Kada su turbo motori 1980-ih preuzeli primat, kreirana je 'drugoligaška' Formula 3000, u kojoj je DFV vladao do 1993. Vratimo se ipak jedinstvenim rezultatima u Formuli 1. U dvije sezone, 1969. i 1973., osvojio je sve F1 utrke, a čak 22 uzastopne pobjede, od VN Austrije 1972. do VN Južne Afrike 1974. do danas su neoboreni rekord, baš kao i 12 vozačkih i 10 konstruktorskih titula. 

Dominacija na utrci Indy 500 trajala je 10 godina, od 1978. do 1987. svi su pobjednici koristili DFX, turbo inačicu legende, a među pobjedama je bila i ona velikog Ricka Mearsa 1979. za Penske. Ford Supervan 2 (1984.) najpoznatiji je 'netrkaći' model s ovim motorom, a cestovne su planirali Albar, Cheetah, Costin… no nije došlo do realizacije, san o cestovnom DFV superautomobilu ostao je samo san.

Sam Ford nije imao sreće s ovim motorom u utrkama izdržljivosti, od zlosretnog F3L 1968. do polurazvijenog C100 1981., no De Cadenet, Ligier, Inaltera, Spice i drugi imali su mnogo uspjeha u u trkama izdržljivosti, najčešće s DFL inačicom. Ostvarene su i dvije popularne pobjede na Le Mansu: 1975. su Jacky Ickx i Derek Bell to postigli vozeći Mirage, a 1980 Jean Rondeau i Jean-Pierre Jaussaud pod značkom Rondeau.




Yellow store

CHR

s

Vulkal gume