14.3.2017. Autor: Toni Ruić

Automobili ubojice bez vozača

Etičke dvojbe samovozećih vozila

Samovozeći automobili već su nekoliko godina prisutni, ne samo u laboratorijima i simulatorima, već i u stvarnom svijetu. Google, Tesla, GM, Ford... samovozeću su tehnologiju razvili gotovo do savršenstva. Google je pionir, a njihovi su samovozeći modeli već prešli desetak milijuna kilometara bez nezgoda. U tehničkom smislu, osjetljivi senzori različitih vrsta i namjena, snažna računala koja su u stanju u stvarnom vremenu procesuirati velike količine podataka dosegli su vrh razvoja. Na temelju procesuiranih podataka napredni računalni algoritmi u stanju su potpuno zamijeniti čovjeka i sigurno upravljati vozilom. Stručnjaci se slažu, eliminacijom ljudskog faktora cestovni će promet postati bolji, jer će se odvijati sigurnije, brže i uz manji utrošak energije. Zasad niti jedna tvrtka nije dobila dozvolu da se njihova vozila pot samostalno kreću, već u svakom od njih treba biti prisutan vozač koji može preuzeti kontrolu ako je to potrebno. Samovozeći su automobili već sada dosegli razinu zrelosti koja im dozvoljava potencijalnu eksploataciju. Međutim, automobili bez vozača još neko vrijeme neće na cestu, jer ih koče pravne i etičke prepreke. Pravne se svode na ključno pitanje, tko će biti kriv ako dođe do prometne nesreće, a etičke na to tko ima pravo izabrati hoće li se žrtvovati i koji ljudski život. Etičke dileme samovozećih automobila glavni su predmet rasprave sociologa, psihologa, psihijatara i osoba koje se sustavno bave ljudskim pravima. 

Zamislite sljedeću situaciju: samovozeći automobil u kojem se nalazi jedna osoba kreće se cestom. Odjednom pred vozilo istrči dvoje djece. Moguća su dva izbora: automobil nastavlja kretanje istim pravcem pričem dvoje djece strada, ili skreće u obližnji zid, što će rezultirati smrću osoba u autu. Pitanje je teško. Još je teže ako se ispostavi da je izletjelo jedno dijete, dok ih se u automobilu nalazi troje. Ili, istrči li dvoje djece pred automobil, koji može skrenuti lijevo ili desno. Lijevo se nalazi dvoje djece, a desno tri stare osobe koja čekaju na prelazak ceste. Koliko vrijedi ljudski život? Vrijedi li više ako je osoba mlada ili stara? Ako ih je više ili manje? Dosad nije bilo etičkih problema, jer se u takvim situacijama čovjek oslanjao na svoj instinkt i reflekse, te nije imao vremena za razmišljanje o potencijalnim opcijama. Snažna procesorska snaga omogućava samovozećem automobilu proračun izglednih opcija i onda djelovanje po odgovarajućem algoritmu. Dakle, trebat će ga svjesno programirati da u određenim situacijama spasi, odnosno oduzme život osobe samo zato što je u tom trenutku izračunato da je to potencijalno manja šteta. Problem je kompleksan i zapravo će biti glavni uteg produktifikacije samovozećih automobila i njihovog izlaska iz testne faze. 


Što kažu istraživanja?

Sociolozi, psihijatri i psiholozi već su proveli nekoliko istraživanja te ispitali stavove javnosti po tom pitanju. Općenito, većina ljudi se slaže da se ljudski život treba promatrati kao 1/1 te da samovozeći automobil uvijek treba izabrati opciju u kojoj će broj ljudskih žrtava biti manji. Ako je zbroj isti, u tom slučaju treba spasiti slučajne prolaznike, a žrtvovati osobe u automobilu, jer je rizik njihovog ozljeđivanja, u zaštićenom autu, manji. Kako to ljudskoj naravi i priliči, ispitanici su davali različite odgovore u ovisnosti jesu li stavljeni u ulogu vozača ili prolaznika. Naravno, svi su posebno osjetljivi kada su u pitanju djeca.





Cindrić



Vulkal gume