2.4.2012. Autor: Dino Milić-Jakovlić

BMW 328: NAJLJEPŠA OD MNOGIH PJESAMA IZ BAVARSKE ŠUME

Taj smo naslov mogli udijeliti i 'Carmini Burani' Carla Orffa, no 6-cilindarska simfonija ovog roadstera ne može biti daleko...

 

Nerijetko, govoreći o modelima koji su obilježili povijesni razvoj automobila, koristimo frazu 'bili su ispred svog vremena'. Ponekad opravdano, ponekad baš i ne. No, kada bi smo uistinu krenuli raditi listu modela koji po većini relevantnih kriterija zaslužuju da se ta fraza upotrijebi na njih, na kraju bismo je neminovno sveli na desetak ili petnaestak automobila koji su uistinu i neosporno bili ispred svog vremena. BMW 328, predstavljen 1936, morao bi se naći na svakoj takvoj listi.

Čak ne toliko zbog nekih tehnoloških novotarija ili dizajnerskih bravura, nego zbog onoga što bi naši F1 komentatori nazvali 'paketom' - načina na koji su svi detalji posloženi, čineći ovaj automobil voznim svojstvima konkurentnim i dvadeset godina mlađim sportskim automobilima. I naslijeđem, koje nam pokazuje da čak i danas možemo na tržištu naći modele koji su, neposredno ili posredno, derivirani iz njega. Da, mala britanska manufaktura Bristol (trenutno negdje na rubu, između propasti i nastavka proizvodnje) na bazi je ovog modela razvijala svoje tradicionalne, luksuzne automobile, sve do recentnog Blenheima.


Prirodno stanište za 328 ipak su bile trkaće piste, kojima je dominirao i neposredno prije i neposredno nakon drugog svjetskog rata.

Svega nekoliko godina ranije, BMW je proizvodio skromni model Dixi, rađen po licenci engleskog Austina, prvi automobil s danas slavnom bijelo-plavom značkom uopće. Pedantni Nijemci zarana su počeli poboljšavati jednostavan engleski dizajn i dodavati svoje ideje, počeli su nastajati novi modeli, mahom jači i veći, a vrhunac razvoja dostignut je predstavljanjem modela 328 s dvolitrenim rednim šesterocilindričnim motorom. Napredna tehnologija poput hemisferične komore za izgaranje i aluminijskih glava cilindara omogućila je Bavarcima (uvjetno rečeno, model se proizvodio daleko na istoku Njemačke u Eisenachu) da iz dvije litre obujma bez kompresora izvuku za ono vrijeme više nego respektabilnih 80 KS.

U trkaćim inačicama snaga se znala popeti i na preko 130 KS. Ovjes i kočnice bili su podjednako napredni i osjećajem u vožnji, preciznošću upravljanja, držanjem ceste, ukratko rečeno, svim uistinu bitnim voznim osobinama 328 je daleko nadmašio sve konkurente, uključujući tu i mnogo snažnije, veće i skuplje modele koje je redovno pobjeđivao i na utrkama. Što se tiče utrka, prva je pobjeda stigla, kako i priliči takvoj legendi, već u prvom nastupu, u lipnju 1936. na znamenitoj utrci Eifelrennen na Nürburgringu, pred više od 300.000 gledatelja. Za volanom je bio motociklistički as Ernest Henne, koji je time počeo fascinantan niz pobjeda ovog automobila, kako u klasi, tako i sveukupnih.

Među najlegendarnijim uspjesima modela 328 su pobjeda na VN Brescie 1940, prvo mjesto u klasi na Mille Miglia dvije godine ranije i između ugurano peto mjesto u apsolutnoj kategoriji na utrci 24 sata Le Mansa 1939. Pored cestovnih utrka i onih na zatvorenim stazama, model je odnio pobjede na najznamenitijim natjecanjima u gotovo svim ostalim najpopularnijim vidovima automobilizma u to vrijeme, uključujući tu relije, brdske utrke i vožnje spretnosti. Poslije rata upravo su izvedenice BMW-a 328 digle njemački autosport na noge, bolidi bazirani na njemu nastupali su i u trkama Formule 1, a vrlo ugledna marka Veritas gotovo je cjelokupnu produkciju bazirala na preradama ovog automobila.


Na tržištu Velike Britanije BMW je dugo dio svojih modela prodavao pod značkom zastupnika, i samostalno slavne tvornice Frazer Nash.

Ulasku u legendu pridonijela je dakako i prekrasna, vanvremenska linija Kurta Joachimsona, koja ga i danas čini instantno prepoznatljivim, jednim od nekoliko najpopularnijih modela tridesetih među proizvođačima replika. Samo Franco Sbarro napravio ih je osamdesetak, a i druge su se firme diljem svijeta, kao i privatnici, uključujući jednog u Ljubljani, okušavali u konstruiranju replika koje će izgledati kao besmrtni model 328. Zanimljivo je da se desetljećima nije znalo da je Joachimson tvorac ove fantastične linije - čovjek je, naime, bio Židov, pa se njegovo ime nigdje nije spominjalo prilikom samog predstavljana modela. Mnogo je poznatiji bio i ostao

Fritz Fiedler, odgovoran za mehanički i aerodinamički razvoj BMW-ovih modela i, zajedno s glavnim majstorom za motore, Rudolfom Schleicherom, idejni tvorac modela. Što je toliko vanvremensko u BMW-u 328? Zapravo, dva su osnovna razloga zašto ovaj rijedak model (proizvedeno ih je samo 464) i danas smatramo prototipom modernog, poslijeratnog sportskog automobila. Prvi je neovisan prednji ovjes, koji je omogućio bolje ležanje i preciznije upravljanje, a drugi leži upravo u dizajnu, odnosno njegovoj evoluciji. Već je standardni 328 bio značajan pomak spram više-manje svih sportskih automobila dotada, njegove su linije posve prekrile šasiju, čiji mehanički dijelovi više nigdje nisu bili izloženi pogledu. Zaobljeni su blatobrani i dalje bili logički odvojeni od središnjeg dijela, no ne više toliko izrazito. U daljnjem razvoju trkaće inačice modela veliku je ulogu odigrala talijanska Carozzeria Touring, njihovi su coupe i roadster već dizajnom praktički poslijeratni automobili.

No, ti su modeli razvijeni za VN Brescie 1940, u doba rata, kada informacije baš i nisu kolale Europom i svijetom (napomenimo i da tu utrku danas nerijetko pogrešno nazivaju Mille Miglia, pa čak je i na službenom MM siteu uvrštena u povijest te utrke, iako se vozila posve drugom trasom, na kraćoj dionici, i u svoje je vrijeme nazivana isključivo VN Brescie), tako da smo, primjerice, tek razmjerno nedavno shvatili da je prelijepi Jaguar XK 120 iz 1948. zapravo gotovo pa direktna kopija Touringove roadster inačice BMW-a 328. Ti su posebni Touringovi modeli i najvredniji, vlasnike mijenjaju za milijunske iznose u eurima, dok će četvrt milijuna u istoj valuti u pravilu dostajati za kakav pristojan primjerak običnog 328.

Dino Milić-Jakovlić




Yellow store

CHR

s

Vulkal gume