28.12.2015. Autor: Dino Milič-Jakovlič

Buba se vratila već potkraj 1945.

Sedamdeset godina od trenutka poslijeratne obnove proizvodnje Volkswagena

Priča o obnovi Volkswagena i grada Wolfsburga nakon završetka drugog svjetskog rata jedna je od najneobičnijih bajki u povijesti automobilske industrije. Mnoga su njemačka industrijska postrojenja u ime ratnih reparacija rastavljena i odvezena u druge zemlje, gdje su iskorišteni strojevi i/ili odljevi i počela industrijska proizvodnja pod drugim imenima. U automobilskom svijetu najpoznatiji su primjeri stvaranje Moskviča na bazi proizvodnih linija predratne Opel Olympie, te ulazak tvornice Bristol u svijet automobila na nacrtima i uz pomoć BMW-ovih razvojnih inženjera. S Volkswagenom se moglo desiti isto, no Wolfsburg se, premda inicijalno oslobođen od strane Amerikanaca, našao u britanskoj okupacijskoj zoni, a nitko od britanskih proizvođača nije bio zainteresiran.Svi su redom poslali inspekcije, proglasili Bubu neatraktivnom i ekonomski neisplativom i ostavili okupacijske snage s praznom tvornicom.

Britanski časnik Ivan Hirst, kome je povjereno vođenje, smatrao je kako nema smisla da tvornica stoji prazna i zatvorena, pa se odlučio angažirati na obnovi proizvodnje. Zanimljivo, ni on sam nije bio bog zna kakav poklonik Bube, preferirao je vožnju službene Tatre T87.  Već je u kolovozu dogovorio izradu čak 20.000 automobila za potrebe Saveznika i obnovu medicinske skrbi u Njemačkoj. Prvi je primjerak dovršen netom nakon Božića, a do kraja 1945. proizvedeno je 55 primjeraka Bube. Pod britanskom je vojnom kontrolom proizvodnja zaživjela, tijekom sljedeće dvije godine rađeno je oko 1000 automobila mjesečno, a ubrzo je pronađen i poduzetan njemački voditelj za tvornicu, Heinrich Nordhoff. Sedamdeset godina kasnije, britanska automobilska industrija jedva da i postoji, dok je Volkswagen, u čijem je sastavu i Bentley, najveći europski proizvođač automobila.







Cindrić


Vulkal gume