27.12.2017. Autor: Mihael Miljak

Jeste li znali: Princ Bira, najbolji azijski vozač svih vremena

Tajlanđanin Birabongse Bhanudej (1914.-1985.), unuk kralja Rame IV, briljirao je 1930-ih u Velikoj Britaniji. Od 1935. do 1939. pobijedio je na 10 utrka, a osam puta bio drugi

Povijest je nažalost i predugo zaboravila najvećeg princa u Formuli 1, i najboljeg azijskog vozača svih vremena. Njegova nevjerojatna životna priča počela se odmotavati tek nakon njegove smrti. Preminuo je dan prije Badnjaka 1985. od srčanog udara na stanici podzemne željeznice Baron's Court u Londonu. Za prolaznike je bio tek stariji gospodin azijskog podrijetla, a problema s identifikacijom imao je i Scotland Yard. 

Nije kod sebe imao nikakve dokumente, tek pismo na tajlandskom jeziku, koje je bilo naslovljeno na stanovitog princa Biru. Tek je tajlandska ambasada riješila zagonetku misterioznog čovjeka pravog imena Birabongse Bhanudej Bhanubandh. Ili kraće, princa Bire. Riječ je o unuku kralja Rame IV, koji je postao slavan zbog mjuzikla 'Kralj i ja'. Bira je nastupio u prvoj utrci Formule 1 u povijesti 13. svibnja 1950. u Silverstoneu. Bio je tek jedan od dvojice neeuropljanina na startu. 

Drugi je bio Juan Manuel Fangio, koji je postao legenda sporta. Nastupio je ukupno na 19 utrka F1 prvenstva, a dvaput je osvojio četvrto mjesto te jednom peto. Tek 26 godina nakon njega počeli su u Formulu 1 dolaziti azijski vozači, poglavito iz Japana, a on sam je jedini Tajlanđanin, koji je vozio u najvažnijem automobilskom natjecanju na svijetu. Njegove zlatne godine ipak su bile prije II. svjetskog rata. U 1930-ima žario je i palio britanskim stazama. Briljirao je u legendarnim bolidima marke ERA. Nazvao ih je Romulus i Remus, po osnivačima Rima. 

Vozio je za momčad 'White Mouse Stable' u vlasništvu njegova starijeg rođaka princa Chule, koji mu je ujedno bio i skrbnik. Birina karijera trkaćeg vozača odlično je počela, u prvoj utrci 1935. osvojio je drugo mjesto. Iduće godine je ostvario četiri pobjede, a između 1937. i 1939. imao ih je još deset. Na međunarodnim utrkama tih godina nije imao previše uspjeha jer je nastupao u preslabim ili zastarjelim automobilima, no zato je na Otoku nizao uspjeh za uspjehom. 

Nažalost, početak II. svjetskog rata karijeru mu je stavio na čekanje.Nastavio se utrkivati po završetku svjetskog sukoba, no Chula je 1949. ugasio momčad, pa se Bira dalje snalazio sam. U Formuli 1 nastupao je u manjim momčadima poput Connaughta i Gordinija, a onda je 1954. kupio privatni Maserati 250F. S njim je na neprvenstvenoj utrci u Chimayu ostvario i zadnju pobjedu u karijeri. Nastupao 1950. u prvoj sezoni Formule 1, završio vrlo dobar osmi, do 1954. vozio je na 19 utrka za Maserati, Gordini i Connaught, dvaput je bio četvrti.

Tri godine zaredom od Britanskog kluba vozača dobio je 'Zlatnu zvijezdu'. Nikome prije ni kasnije to nije pošlo za rukom.. Nakon vozačke karijere vratio se u Tajland gdje nije bio uspješan kao poslovni čovjek. Prodavao je automobile i autodijelove, a vodio je i aviokompaniju. Bio je odličan vozač, no u poslovnom se svijetu nije baš snašao te su mu oba posla propala. Jednom prilikom jedan od njegovih zrakoplova bio je i otet. 

Bira je iznimno volio i jedrenje te je Tajland zastupao na čak četirima Olimpijskim igrama, u Melbourneu 1956., Rimu 1960., Tokiju 1964. i Minhenu 1972. Imao je tada 58 godina. Nije imao neke vrhunske uspjehe, no postao je barem Olimpijac. Najbolji plasman ostvario je na svojim prvim Igrama, bio je 12. Tijekom II. svjetskog rata bio je vojni pilot te instruktor za jedrilice.

Prerano je ostao bez roditelja, još kao tinejdžer. Majka mu je umrla kad je imao samo četiri godine, a dok se školovao u Engleskoj, preminuo mu je i otac. Imao je samo 13. Nekoliko godina kasnije, točnije 1932., njegova je domovina od monarhije postala republike te je promijenila ime iz Sijam u Tajland. Nakon što je postao siroče o princu Biri brinuo se princ Chula. Prvo je bio njegov mentor u Londonu, no nakon smrti oca postao mu je i skrbnik. U školi u Eatonu dobio je nadimak, odnosno, ime mu je skraćeno u Bira. 

Jednom od profesora dojadilo je prozivati njegovo prilično dugačko i komplicirano ime. Skratio ga je u Bira, koje se zadržalo do kraja života tajlandskog princa. Zanimala ga je i umjetnost, u Londonu se školovao za kipara i često je svoje radove izlagao u Kraljevskoj. Za sve što je napravio u karijeri, staza izvan Pattaye nazvana je po njemu. Princ Bira prvu suprugu Ceril Heycock upoznao je 1934. kad je imao samo 20 godina, a ona 17. 

- Bio je izuzetno zgodan, uskih bokova i struka, a jakih ruku i ramena. Imao je zlatnu put te je njegova crna kosa zaista sjajila - prisjetila se Ceril, koja se razvela od Bire nakon 11 godina, no opet se za njega udala 1983. te je bila s njim do njegove smrti. Tajlandski je princ osim s Ceril bio u braku s još četiri žene, najduže s Chaunchom Chaiyananda s kojom je sretan bio 13 godina, do 1980. Baš je princ Bira odabrao nacionalne trkaće boje svoje domovine. Za 21. rođendan dobio je na poklon trkaći bolid ERA, koji je ofarbao u svijetlo plavu u žutu boju. 

Legenda kaže da je na zabavi nekoliko tjedana prije rođendana upoznao prelijepu Skandinavku, koja je nosila večernju haljinu u svijetloplavoj i žutoj kombinaciji. Budući da je bio pilot često je na utrke putovao u svojem zrakoplovu, a nerijetko je letio i na relacijama London-Tajland, što je u ono vrijeme bio smion i prilično hrabar pothvat. Posljednju utrku odvozio je 1968., nastupio je na reliju od Laosa do Singapura u duljini od 2097 km. Utrka je trajala četiri dana.




CHR





Vulkal gume