26.2.2012. Autor: Dino Milić-Jakovlić

LLOYD ALEXANDER: ALEKSANDAR MALI, SVRGNUTI VLADAR NJEMAČKOG TRŽIŠTA

Ova se zaboravljena marka 50-ih nalazila tik do Volkswagena i Opela

Malo je tko nakon završetka II. svjetskog rata mogao prognozirati da će podijeljena, poražena, razrušena i posramljena Njemačka postići takav strelovit gospodarski oporavak kakvog će vidjeti pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća. Jedna od ključnih grana industrije, koja je pokretala razvoj čitavog društva, svakako je bila automobilska proizvodnja. No većina Nijemaca još si neko vrijeme neće moći priuštiti pošten, pravi automobil, te će se stoga upravo ondje najviše razmahati proizvodnja i prodaja mikroautomobila, bazičnih modela prodavanih po vrlo niskim cijenama.

Nerijetko su se pokretali motorima do samo 250 ccm zapremine, kako bi ih se moglo voziti i bez vozačke dozvole. Mikroautomobili su postali toliko popularni da je jedan njihov proizvođač nekoliko godina držao treće mjesto na ljestvici najprodavanijih u Njemačkoj. To je svakako morala biti BMW Isetta, reći ćete. I pogriješiti. Messerschmitt? Ni približno. Goggomobil? Nikako. Dame i gospodo, prisjećamo se Lloyda, nekadašnjeg bestsellera, a danas gotovo posve zaboravljene fusnote u poslijeratnom razvoju njemačkog i europskog automobilizma.


Osim što je postigao veliki tržišni uspjeh u Zapadnoj Njemačkoj Lloyd je vrlo vjerojatno bio jedan od glavnih uzora pri kreiranju Trabanta u DDR-u

Bremenski Lloyd (da, ime je uistinu došlo od toga što je tvrtku osnovalo jedno brodarsko osiguravajuće društvo) je nešto prtljao s automobilima, no nakon udruživanja s poznatijom tvrtkom Hansa tek bi poneko gospodarsko vozilo nosilo ime Hansa-Lloyd. Tako da prve prave pokušaje u svijetu automobila pod imenom Lloyd, ne računamo li ne baš uspješnu i posve nepovezanu britansku tvrtku istog imena, bilježimo tek godine 1950. Tada je automobilistički magnat Carl F.W. Borgward svojoj ponudi odlučio dodati i treću marku, pozicioniranu ispod Borgwarda i Goliatha. Model je bilo uistinu bazičan, s karoserijom od drvenih prečki presvučenih umjetnom kožom i dvotaktnim motorom koji je razvijao samo 10 KS.

Minijaturni je automobil s prednjim pogonom LP300 postao predmet sprdnje u Njemačkoj, ali bio je jeftin i prodavao se razmjerno solidno, a tvornica ga je postepeno dotjerivala i poboljšavala. Što je nažalost smanjivalo razliku u cijeni spram Volkswagenove Bube, inicijalno duplo skupljeg vozila, koje je u istom periodu pojeftinjavalo. Kada je 1955. predstavljen Lloyd LP600, karoserija je već bila u potpunosti čelična, motor četverotaktan, a i snaga je narasla na respektabilnih 19 KS. Prodaja je bila odlična, Lloyd je držao četvrtinu tržišta malih automobila u Njemačkoj, no došlo je vrijeme za značajnije osuvremenjivanje i redizajn, čiji je produkt bio model Alexander iz 1957. Među tehnološkim i dizajnerskim novostima u odnosu spram prethodnika bile su i takve blagodati poput sinkroniziranog četverobrzinskog mjenjača, prozora na spuštanje ili pak poklopca prtljažnika, kojem se sada moglo pristupiti s vanjske strane!


Najzanimljiviji i najrjeđi model Alexandera bez ikakve je sumnje ovaj coupe kojeg je dizajnirao renomirani talijanski stilist Pietro Frua

Vrhunac je razvoja Lloyda došao s modelom Alexander TS, predstavljenim 1958. Pojačavanjem motora na 26 KS probijena je magična barijera najveće brzine od 100 km/h, a dorađen je i ovjes te dodana opcija automatskog kvačila uz doplatu. Lloyd je i dalje bio kvalitetno napravljen i za svoje dimenzije začuđujuće prostran automobil, Alexander je čak privukao i pažnju znamenitog talijanskog karoserista Pietra Frue, koji je napravio privlačnu coupe inačicu, no era mikroautomobila je već bila na izdisaju. Razlika u cijeni spram mnogo ozbiljnijih vozila poput Bube, Spačeka ili Fiće znatno je smanjena, a konačni će udarac ovom tržištu zadati pojava naprednog Minija. Lloyd je na promjene odgovorio većim i ozbiljnijim modelom Arabella, no Borgwardov imperij sve je teže nalazio izvore financija i bremenski je koncern kolabirao 1961., kada je ugašena i marka Lloyd.

Arabellu su nastavili još dvije godine raditi pod Borgwardovom značkom, no za LP600 i Alexander to je bio kraj puta. Danas je Lloyd zaboravljena marka na koju podsjećaju tek rijetki preživjeli primjerci, jedan se Alexander skriva i u Zagrebu, iako ga već desetak godina ne viđamo po relijima oldtimera, a nije isključeno da ima i još poneki primjerak. Dosta ih je nažalost u Njemačkoj bačeno s bogaćenjem ljudi, koji su željeli zaboraviti siromašno poslijeratno vrijeme. Uostalom, možda je i današnja sklonost Nijemaca brzim, velikim i snažnim automobilima, podesnim za jurnjavu zadnjim slobodnim europskim autocestama, neka vrsta posljedica kompleksa stečenih u vremenu kada su morali voziti mikroautomobile poput Lloyda.

Dino Milić-Jakovlić




CHR



Vulkal gume