2.10.2017. Autor: Mihael Miljak

Long Island Motor Parkway (1908.), prva cesta samo za aute, betonirana za utrke i promet

6.000.000 dolara utrošeno je od 1908. do 1911. za izgradnju 72 km ceste u američkom Long Islandu, cestarina je stajala dva dolara (današnjih 45), a brzina ograničena na 40 mph (65 km/h)

Benz Patent-Motorwagen, prvi automobil, djelo Carla Benza, dovršen je u 1886. Njegovom se pojavom nije odmah razvijala i infrastruktura. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća konji su bili dominantni oblik prijevoza, a auti tek luksuzna igrača bogataša. Ceste? Zaboravite, malotko je tada vjerovao da će auti postati ono što su danas. Prva su se vozila kretala prašnjavim i blatnjavim poljskim putevima, u najbolju ruku popločanim ulicama.

Zapravo, tek je jedna tragedija dovela do izgradnje prve ceste za automobile. A glavni protagonist bio je William Kissam Vanderbilt II, praunuk Corneliusa Vanderbilta, koji se obogatio na željeznici. Bio je zaljubljenik u autoutrke te je 1904. organizirao vlastito natjecanje, Vanderbilt Cup. Dvije godine kasnije dogodila se nesreća u kojoj je poginuo gledatelj te je Vanderbilt počeo razmišljati o cesti s podlogom na kojoj se neće dizati prašina i gdje će se moći voziti brzo i sigurno te će biti pogodna i za utrke.

Lokaciju je pronašao na Long Islandu, otkupio zemljište od farmera, a radovi su započeli u lipnju 1908. Samo četiri mjeseca potom službeno je otvorena 16 km duga dionica Long Island Motor Parkwaya, prve ceste dizajnirane i izgrađene samo za automobile. Tri godine kasnije produžena je na konačnih 72 km. Kako bi se izbjegao bilo kakav kontakt s ostalim putevima, Vanderbilt je dao podignuti mostove io nadvožnjake.

Izgradnju je sa sponzorima financirao William Kissam Vanderbilt II, praunuk američkog kralja željeznica. Prvi je plan bio izgraditi 110 km, izgrađeno je 72 km, od Queensa u New Yorku do Lake Ronkonkoma. Bila je to prva cesta za brzinu i sigurnost, sasvim denivelirana, bez raskrižja. Prvi je 'highway' imao 12 naplatnih kućica, izgrađen je od pojačanog betona, s bankinama na zavojima i zaštitnom ogradom na opasnijim dijelovima.

Vanderbilt Cup na novoj cesti održao se tri godine, no nakon što je 1910. poginulo dvoje mehaničara, a tri su gledatelja teško ozlijeđena, utrka se morala preseliti. Do 1920. cestovna se infrastruktura u SAD-u i svijetu ozbiljno počela razvijati, no u Long Island Motor Parkway nije se previše ulagalo te je infrastruktura zastarjela. Vanderbilt je želio da se njegova cesta 1930-ih uklopi u postojeće i planirane rute, no odbili su ga.

Najviše su koristi imali krijumčari pića tijekom prohibicije i ekonomske krize krajem 1920-ih i početkom 1930-ih. Koristili su je za distribuciju alkohola. U konačnici, 1938. je prodao gradu New Yorku, u zamjenu za otpis 80.000 dolara poreznog duga. Ubrzo je zatvorena za automobile, a pristup su dobili biciklisti. Neki su dijelovi potpuno zarasli i više se uopće ne koriste u prometu. Naplatne su kućice kasnije prenamijenjene u kuće za život.


O TVORCU I INVESTITORU...

William Kissam Vanderbilt II volio je jedriti, a još više juriti automobilima. U Francuskoj je 1888. vozio tricikl pogonjen na paru, odakle i fascinacija autima. Čak je 1904. Mercedesom postavio brzinski rekord od 148,54 km/h. Zbog te ljubavi prema automobilima pokrenuo je Vanderbilt Cup, koji se uz prekide održavao od 1904. do 1968. Oživljen je 1996., no zbog financijskih problema ponovo je ugašen 2007. Vanderbilt II umire 8. siječnja 1944., u 66. godini. Pokopan je u obiteljskom mauzoleju na Staten Islandu.




CHR



Vulkal gume