22.1.2018. Autor: Željko Marušić

50 godina: Mercedes-Benz slavne oznake /8, serije W115 i W114 (1968. - 1976.)

Najuspješniji model s trokrakom zvijezdom, u verziji 200 D 'majka svih dizelaša', premda skupocjen, bio je 1974. najprodavaniji auto na zapadnonjemačkom tržištu, bez problema gazio milijun kilometara

Prije pola stoljeća, početkom 1968., na europske i naše ceste stigli su prvi primjerci Mercedes-Benza serije W115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji W114 (6-cilindraši 230 i 250). Bio je to jedan od najboljih automobila s trokrakom srebrnom zvijezdom, koji je među fanovima, a i u automobilskoj povijesti, kao jedan od najboljih automobila ikad napravljenih, poznat je kao 'Strich-Acht' (štrih-aht), odnosno 'kosa crta - osam' povijesti Mercedes/8 ('Strich Acht').  

To je interna oznaka za model, čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Naslijedio je također slavnog, ali ipak manje uspješnog 'Repaša', serije W110. Nakon izvrsnog početnog uspjeha, postala je to općeprihvaćena oznaka za taj model. Koliko je uspješan, potvrđuje da je 1974., u godini kad se u svibnju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Njemačkoj (140.127 primjeraka). Bila je to treća serija poslijeratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa. 


Uglata limuzina dimenzija 4685 x 1770 x 1440 mm, mase 1360 kg, koeficijenta otpora zraka 0,45, tada povoljnog, proizvodila se s dizelašima od 55 do 80 KS i benzincima od 95 do 185 KS 

Prvi model, predstavljen 1953., bio je serije W120 (tri godine potom predstavljen je W121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi europski automobil s 'pontonskom' karoserijom (samonosećom i trovolumenskom), koja je temeljito provjerena u crash testovima. Početkom 1961. predstavljen je slavni 'repaš' serije W110, koji je nosio oznake 190, 200, 220 i 230.  Početkom 1968. predstavljen je uglasti model, koji se na našem tržištu proslavio u seriji 200 D, a još uvijek se sreću na našim cestama.

U najslavnijoj Mercedesovoj seriji, s dosad devet generacija, W115 je treća po redu - aktualna W213 u prodaji je od 2016. Premda je i dotad Mercedes bio vodeći za sigurnost, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti, te ja nadmašio tada najstrože američke standarde. S masom od 1,4 tone i 55 dizelskih konja, i za to je doba bio primjer podmotoriziranosti, jer je do stotke ubrzavao za 31 sekundu (kao VW 'Buba'), a nakon dugog zaleta postizao je 130 km/h. Usprkos toga bio je to luksuzni automobil 'par excellence', koji je bio 'zakon' među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspješnijim gastarbajterima. 


Potrošnjom od 7,1 do 9,5 litara dizelaš 200 D bio je znatno povoljniji od benzinaca, koji su trošili i više od 15 litara, usto je bio legendarno pouzdan, idealan za taksi prijevoz

Legendarni dizelski motor OM 621, obujma 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora koji se ugrađivao u prethodni model 190 D. Već 1956 imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umjesto tri. Među njemačkim taksistima najpopularniji je bio 200 D s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomjera pokazivala 100. Bio je iznimno trajan, praktički neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Njemačkoj su ga zvali 'Schweine-Daimler’ ('svinjski Daimler').  U dizelskoj ponudi bio su i 220 D sa 60 KS (135 km/h).

Solidno napravljena uglasta klasična limuzina dugačka blizu 4,7 m pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosovinski razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara. Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes W115 unio je niz tehnoloških noviteta. Umjesto oscilacijske osovine, koja je bila korak naprijed prema krutoj osovini, odnosno mostu (niže neogibljene mase, neovisnost pomicanja lijevog i desnog kotača), ali i korak nazad (mijenjanje kuta bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, neovisni s po dva homokinetička zgloba na svakom polu-vratilu te kosim ramenima. 



Po uzoru na Citroën DS ugrađena je nožna 'ručna' kočnica, šaltung je bio uz volan i tek je u posljednjim serijama, poput 280 E, prebačen na središnji greben, između sjedala

Taj je ovjes još i danas tehnološki aktualan, a u to je doba bio revolucija. Za prednji i stražnji ovjes ugrađeni su posebni podokviri, disk kočnice ugrađene su na svim kotačima, a straga su za parkirnu kočnicu ugrađene dodatne bubanj kočnice u glavčini diska. U studenome 1968. predstavljena je coupe verzija 250 C sa 130 KS i 250 CE sa 150 KS, s elektroničkim ubrizgavanjem D-Jetronic. Tada je predstavljena i luksuzna verzija, rastegnuta čak 65 cm, na čak 533 cm. Bio je vrlo uspješan među ekskluzivnim taksistima, diplomatskim službama i bogatašima. Zanimljivo je da je proizvedeno po deset tisuća kupea i produženih limuzina. 

Unutrašnjost je bila ergonomična, i za tadašnje standarde vrlo luksuzna. Prve su serije imale ručni mjenjač uz upravljač. Premda su dvije trećine svih modela bile u dizelskoj verziji (na našem tržištu i 80 posto) uspješni su bili o benzinski modeli. Najpopularniji su bili osnovni benzinski modeli - 200 s 95 KS i 220 sa 105 KS. Potom je stigao model 230.4 s četiri cilindra i 110 KS te 230.6 sa 120 KS te snažniji 280 sa 140 KS. Na ljeto 1973. stigao je snažniji dizelaš - 240 D sa 65 KS (138 km/h), a na ljeto 1974. i 5-cilindarski 240 D 3.0 snage 80 KS.


Najsnažniji benzinac iz 280 dobio je dva bregasta vratila i pojačan je na 160 KS, a u verziji s ubrizgavanjem 280 E na 185 KS. Predstavljen je 1972 i postizao je 200 km/h, što je tada bilo 'wow'

Bitno je poboljšao dizelske performanse, mogao je potegnuti 148 km/h, a stotku je hvatao za 19,9 s. Bio je to najbrži dizelaš svoga doba, no, konkurencije tada praktički nije bilo. Proizvedeno je i niz specijalnih verzija, od medicinskih, do pogrebnih te je to bio jedan od najuspješnijih automobila svoga doba. Proizvedeno je i nekoliko karavanskih verzija, ali u malim serijama (od karoserijskih tvrtki, a ne od Daimler-Benza). Do 1976. prodano je ukupno 1,9 milijuna modela ove serije, od čega 1,1 milijun dizelaša. 

U našim je krajevima, kao u tom trenutku najmanji model marke, ponio nadimak 'Minika', pod kojim je i danas znan. Jedan je od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikad napravljenih, mnogi će reći 'najkvalitetniji i najpouzdaniji', 'pravi Mercedes', kakvi se više ne proizvode. Babaroga za sve modele na tržištu, udoban, siguran i neuništiv. Potvrđuje to i priča solunskog taksista Gregoriosa Sachinidisa, koji je Mercedes-Benzom 240 D iz 1976. prešao čak 4,6 milijuna kilometara.


U pogonu Sindelfingen 9. svibnja 1968. proslavljena je proizvodnja 2-milijuntog osobnog Mercedes-Benza od 1946. Bio je to 220 D, slavni /8, serije W115, koja se, s jačom W114, proizvodila od 1968. do 1976.




CHR



Vulkal gume