29.1.2018. Autor: Dino Milić Jakovlić

Vremeplov: BMW serije 7 (1977. - 1986.)

Napola uspjeli iskorak u elitu, s premalo cilindara da ga ozbiljno shvate

Iz današnje perspektive gotovo da i ne vidimo razliku među velikim njemačkim premium brendovima, no prije četiri desetljeća nije bilo tako. Mercedes-Benz bio je neprikosnoven na vrhu, BMW cijenjen, no prije konkurent Alfa Romeu ili Triumphu, a Audi još daleko u pozadini… Na tržište limuzina visoke klase tvrtka iz Münchena vratila modelom E3 još 1968. pristupom koji je danas gotovo univerzalan, no tada je bio gotovo revolucionaran: vozačkim automobilom, u potpunosti orijentiranim na to iskustvo, a relativno skromnim na stražnjoj klupi.

Takvim su pristupom stekli mnogo ugleda i sljedbenika, no i izbili si adute na korporativnom tržištu, gdje je udobnost straga ipak daleko bitnija. Nasljednik E23, čija je prodaja počela u svibnju 1977., prvi je ponio oznaku serije 7, u skladu s nekoliko godina ranije pripremljenim promjenama označavanja modela, no nije u potpunosti riješio problem. Stražnja klupa mnogo je udobnija nego kod prethodnika, no automobil je i dalje primarno orijentiran prema vozaču. Usto, svi su modeli imali relativno skromnih šest cilindara, te su na planu prestiža kaskali za 8-cilindričnom konkurencijom, a da i ne spominjemo raskošnih 12 cilindara Jaguara.

Zanimljivo, rađeni su eksperimenti i s V8 motorom Porschea 928, koji nije donio napredak u performansama, i s novorazvijenim V12, koji je odbačen kao prerastrošan i preekstravagantan. To je zacijelo bila pogrešna procjena, jer će upravo uvođenje V12 motora u nasljedniku E32 1987. promijeniti sliku o seriji 7 i učiniti je automobilom podesnim za prijevoz direktora i državnika, što će se posebice važnim pokazati raspadom komunizma, kada će upravo taj automobil postati omiljeno službeno vozilo novih predsjednika i vlada. E23 nije uspio steći takvo poklonstvo, mada je u svoje vrijeme bio vrlo respektiran.

Suprotno uobičajenom redoslijedu, coupe inačica, koja je dobila oznaku serije 6, predstavljena je čak godinu i pol prije limuzine. Prepoznatljivo sličnih linija, coupe je pobrao veći dio medijske pozornosti i slave, čemu su pomogli i sjajni rezultati u utrkama turističkih automobila. Posebno je zanimljiv M635 CSi (1984. - 1989.) sa 286 KS (bez katalizatora), danas uvjerljivo najpopularniji među kolekcionarima, ali stoga i najskuplji. Za razliku od zadržane prepoznatljivosti i kontinuiteta kod limuzine, na coupeu su Bavarci 'šarali' s nomenklaturom pa nasljednika pretvorili u seriju 8, pa 2003. vratili oznaku 6.

Tehnološki, pratio je konvencionalni pristup marke sa stražnjim pogonom i rednim 6-cilindrašem sprijeda. Prvi je to BMW s ABS-om i vozačkim zračnim jastukom, a novorazvijen je bio i prednji ovjes. Isprva su ponuđeni modeli 728, 730 i 733i, a već 1979. svi modeli dobivaju Boschovo elektronsko ubrizgavanje goriva. Tada su ugašene sve ranije izvedbe, te gamu čine 725i, 728i, 732i i 735i. Oznake označavaju zapreminu motora u litrama, a iz 2494 do 3430 ccm izvlačili su 150-218 KS, dovoljno za najveću brzinu 192-217 km/h.

Najslavniji i najprestižniji model stiže 1980. pod zavaravajućom oznakom 745i. Motor je zapravo imao samo 3210 ccm, ali uz dodatak turbopunjača, što je po tada važećoj i popularnoj sportskoj regulativi pomnoženo s faktorom 1,4 davalo okvirnih 4500 ccm. Oznaka se nije promijenila ni kada je 1983. zapremina povećana na 3430 ccm. I snaga je ostala ista, 252 KS, no moment je bio ranije raspoloživ, turbo rupa manja, a najveća brzina narasla sa 222 na 227 km/h. Premda nije prodavan ni u SAD ni u zemljama koje voze lijevom stranom ceste, 745i je prodan u respektabilnoj količini, na ceste je stigao čak 16.031 primjerak.

Britanci su kao svojevrsnu zamjenu dobili 735i tuniran kod Alpine kao regularni model, dok je u Južnoafričkoj Republici, lokaciji jedine tvornice izvan Njemačke u kojoj je model sastavljan, 1983. stigao model oznake 745i, ali s motorom od 286 KS iz modela M635 CSi, najsnažnija i najbrža inačica E23. Ondje je model uspješno sudjelovao i na utrkama. Jedini značajniji redizajn došao je 1983., a od sljedeće je godine 735i ponuđen i s katalizatorom.

Uvođenjem nove oznake serije 7 svi su modeli u ponudi napokon dobili logične oznake, koje su pokazivale veličine i klase. Izdašnih dimenzija (4860x1800x1430 mm, međuosni razmak 2795 mm), no masa mu je bila i za to vrijeme umjerenih 1460-1590 kg. Središnji greben okrenut prema vozaču kod BMW-ovih je modela odašiljao snažnu marketinšku poruku tko je u njihovim autima na prvom mjestu, a tko sporedan. Napredno putno računalo bilo je prava senzacija potkraj 1970-ih, s indikatorom servisnih intervala, diktafonom, naprednim klima uređajem…

745i nije mogao biti ponuđen s desnim upravljačem, jer je turbopunjač zauzimao sav raspoloživi prostor s te strane motora. Dva ručna i dva automatska mjenjača nalazila su se u ponudi, ručni sa 4 i 5 stupnjeva, a automatski sa 3 i kasnije, tek od 1984., i s 4 brzine. Uvjerljivo najrjeđi je najslabiji model 725i, rađen mahom za njemačke institucije, u svega 921 primjerku. Tijekom 10 godina proizvodnje u Zapadnoj Njemačkoj i Južnoafričkoj Republici sklopljeno je 285.029 E23.

Zanimljiv je i autor oblika. Slavni francuski dizajner Paul Bracq, rođen 1933., proslavio se 1960-ih profinjenim i čistim linijama u Mercedes-Benzu, da bi tijekom 1970-ih, od 'olimpijskog' koncepta Turbo oblikovao novi vizualni identitet BMW-a, usmjerivši ga u prepoznatljivom smjeru kojeg će dokinuti tek Chris Bangle. U kasnijoj fazi karijere, u PSA grupi, uglavnom se posvetio kreiranju interijera.

Predstavljanjem nasljednika, u kolovozu 1986. prestala je proizvodnja prve 'sedmice', mada američki izvori nerijetko navode 1987. kao završnu sezonu, jer je prodaja ranije proizvedenih primjeraka ondje potrajala dulje. E32 (1986. - 1994.) prvi je puta ponudila 'direktorsku' opciju duljeg međuosnog razmaka, snažne V12 i V8 motore, te lansirala marku u elitu. Druga 'sedmica' donijela je značajan iskorak u prodaji i još veći u imidžu, a dizajn Ercolea Spade bio je sjajan.

Toliko sjajan da se i treća generacija dizajnera Boyke Boyera gotovo može nazvati razradom istih oblikovnih ideja. S njom je stigla dizelska opcija, a proslavila se i u serijalu o Jamesu Bondu. Četvrti model, pod dizajnerskom palicom Chrisa Banglea i Adriana van Hooydonka, radikalno je promijenio uvriježene koncepcije dizajna, no prodavao se bolje od ranijih. Zasad posljednje dvije generacije ipak su se vratile klasičnijim oblicima, a potpisali su ih Karim Habib, pa Nagib Faghihzadeh.







Yellow store

CHR

s

Vulkal gume