22.8.2015. Autor: Dino Milič-Jakovlič

Zaboravljeni orao s Hitlerovih autocesta

Adler 2.5 Litre (1937. - 1940.) - sjajna aerodinamična njemačka limuzina

Iako ime Adler danas ponajviše povezujemo s pisaćim mašinama i inim uredskim priborom, ova je nekad ugledna njemačka tvornica bila među pionirima razvoja i bicikala i motocikala i automobila, a pred početak prvog svjetskog rata svaki je peti automobil na njemačkim cestama bio njihove proizvodnje. Kasnije je utjecaj i tržišni udio Adlera slabio, da bi s početkom sljedećeg velikog rata proizvodnja automobila u potpunosti bila ugašena. No ne prije no što je zadnji model tvrtke postao jedan od najzanimljivijih i najpoželjnijih europskih automobila kasnih tridesetih. Novopredstavljeni je Adler 2.5 Litre bio glavna priča berlinskog salona automobila 1937., i sam se Hitler najduže zadržao na izložbenom prostoru ove tvrtke i detaljno zagledao novi, aerodinamični model, koji je izgledao kao stvoren za mrežu autocesta koju je upravo počeo graditi. Uistinu, ubrzo će ovaj fascinantan automobil i dobiti nadimak pod kojim je i danas ostao zapamćen, Autobahnadler. U doslovnom bi prijevodu to značilo orao autoceste, no za razliku od Tatre T87 ovaj automobil nije imao problema s aerodinamički uvjetovanim odizanjem prednjih kotača pri većim brzinama, tako da usprkos imenu nije pokušavao poletjeti.. 


Njemačka nam je potkraj tridesetih godina prošlog stoljeća podarila čitav niz zanimljivih, naprednih automobila, kasnije posve iščezlih iz sjećanja.

Zanemarimo li pionire poput Ricottija i Rumplera, možemo reći da su aerodinamički promišljeni automobili počeli stizati na ceste mahom tek u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Najpoznatiji među njima svakako je bio Chrysler Airflow, no i u Europi su eksperimenti rađeni u gotovo svim zemljama koje su imale razvijenu automobilsku industriju, i to ne samo na sportskim nego i na svakodnevnim,  cestovnim automobilima. Padaju nam tako na pamet već spomenute Tatre, Volvo Carioca, Peugeot 402, ali i Autobahnadler kao jedan od najpromišljenijih koraka u tom smjeru. Zapravo, u Njemačkoj je istraživanje aerodinamičkih principa ponajdalje otišlo, nastajali su čak i mali automobili tog tipa poput Hanomaga ili Reichu Anschlussom pripojenog Steyra Baby. Autobahnadler se isticao detaljima poput u karoseriju uvučenih svjetala, kvaka i stražnjeg kotača, kao i za ono vrijeme neuobičajeno nakošenog vjetrobrana, što je sve zajedno bilo zaslužno za i danas prihvatljiv koeficijent otpora zraku od samo 0.36. Ingenioznost razmišljanja kreatora ovog automobila još se bolje može vidjeti u unutrašnjosti, gdje je jednostavnim, ali efektnim trikom spuštanja razine stražnjih sjedala ispod prednjih postignuto da se i viši suputnici ondje mogu smjestiti bez problema. Vidljivost prema naprijed im je vrlo limitirana, ali sjajno izvedeno spuštanje linije bočnih prozora zato im omogućuje odličan pogled ustranu.

Neke možda podsjeća i na uvećanu Bubu, no Autobahnadler je među naprednijim dizajnima koji su se pojavili potkraj tridesetih godina. 

Neobična konstrukcija šasije, koja je okruživala, a ne nosila podnicu vozila, omogućila je vrlo nisku siluetu, a pomični krov otvarao se iznad glava vozača i suvozača, omogućujući panoramski pogled. Motor je nažalost bio u to vrijeme već zastarjele konstrukcije, s ventilima smještenima sa strane i, usprkos vrlo mirnom radu, njegovih 57 KS bili su preslabi za gotovo sportske mogućnosti odlično posloženog podvozja. Na novoizgrađenim je autoputevima brzina vožnje lakoćom premašivala 100 km/h, no vremena su bila teška, industrija se ubrzano prebacivala na ratnu produkciju i do 1940. proizvedeno je samo 5295 Autobahnadlera, uključujući i nekolicinu kabrioleta, koji dramatičnošću nisu mogli nadmašiti limuzinu. Nakon rata mnogi su konfiscirani i završili iza željezne zavjese, gdje su uglavnom i upropašteni, tako da ih danas nažalost ima iznimno malo sačuvanih, a izvan Njemačke automobil je gotovo nepoznat. Kod nas ih je moralo biti, predratni su automobilistički časopisi uredno štampali reklame za Adlerovo zastupstvo ilustrirane upravo slikom najupečatljivijeg modela tvrtke, no malo je izgledno da je neki preživio. Što je šteta, jer je nedvojbeno riječ o jednom od najzanimljivijih europskih predratnih automobila.


Otvorenoj inačici nedostaje dio stilističke osebujnosti aerodinamične limuzine, no nedvojbeno je riječ o zanimljivom, elegantnom automobilu.




Cindrić



Vulkal gume