Ferrari je patentirao sustav u kojem se stražnji sklopovi svjetala pomiču i mijenjaju strujanje zraka iza automobila. Ideja zvuči futuristički, ali iza nje stoji vrlo ozbiljna aerodinamička logika

Ferrari je osmislio jedan od najneobičnijih sustava aktivne aerodinamike dosad. Umjesto klasičnog pomičnog spojlera, talijanski proizvođač istražuje mogućnost da stražnja svjetla postanu dio aerodinamičkog sustava automobila.

Patent objavljen u SAD-u opisuje sklopove stražnjih svjetala koji se mogu pomicati iz osnovnog položaja prema natrag i prema gore. Na taj način kućište svjetla ulazi u strujanje zraka i postaje dodatna aerodinamička površina, potencijalno povećavajući pritisak na stražnju osovinu.

Drugim riječima, Ferrari pokušava napraviti nešto što na prvi pogled izgleda gotovo nevjerojatno: pretvoriti stražnje lampe u svojevrsni aktivni aerodinamički element.

Kako bi Ferrari to izveo?

Prema patentu, stražnji sklop svjetla može imati više položaja.

U normalnom položaju svjetlo se nalazi u karoseriji i obavlja svoju klasičnu funkciju. Kada automobilu zatreba više aerodinamičkog opterećenja, aktuator pomiče sklop prema natrag i prema gore, tako da on izlazi iz aerodinamičkog kanala i dolazi u područje strujanja zraka iza stražnjeg spojlera.

Tada kućište svjetla više nije samo dizajnerski element. Ono postaje dio površine koja utječe na protok zraka.

Patent predviđa i treći položaj u kojem bi sklop mogao djelomično zatvoriti aerodinamički kanal. Ferrari bi tako mogao mijenjati ponašanje stražnjeg dijela automobila ovisno o situaciji.

To je ključ cijele ideje.

Zašto bi automobilu uopće trebala takva tehnologija?

Kod sportskog automobila aerodinamika je kompromis.

Veliko aerodinamičko opterećenje, odnosno downforce, pomaže gumama da bolje prianjaju uz asfalt. To je posebno važno pri velikim brzinama, snažnom kočenju i prolasku kroz zavoje.

Ali postoji problem.

Što više zraka automobil koristi za stvaranje downforcea, to se obično povećava i aerodinamički otpor. Veći otpor znači veći gubitak energije i nižu maksimalnu brzinu ili veću potrošnju energije za održavanje brzine.

Zato moderni superautomobili koriste aktivnu aerodinamiku.

Ideja je jednostavna: automobil ne mora uvijek imati isti aerodinamički profil. Kada treba maksimalnu stabilnost i prianjanje, sustav povećava downforce. Kada treba smanjiti otpor, aerodinamički elementi se pomiču u položaj koji omogućuje učinkovitiji protok zraka.

Ferrari već ima iskustva s takvim rješenjima.

Primjerice, Ferrari SF90 Stradale koristi patentirani aktivni „shut-off Gurney” na stražnjem dijelu automobila, koji mijenja strujanje zraka ovisno o situaciji i povećava aerodinamičko opterećenje pri kočenju i prolasku kroz zavoje, dok u drugim uvjetima omogućuje smanjenje otpora.

Novi patent zato nije toliko lud koliko na prvi pogled izgleda.

Stražnje svjetlo kao aerodinamički element

Najzanimljiviji dio Ferrarijeve ideje upravo je u tome što se koristi komponenta koja tradicionalno nema nikakvu aerodinamičku funkciju.

Umjesto dodavanja još jednog velikog spojlera, Ferrari bi postojeći element karoserije mogao pretvoriti u dio aktivnog aero sustava.

To ima nekoliko potencijalnih prednosti.

Prvo, automobil može zadržati čišći dizajn kada aktivna aerodinamika nije potrebna.

Drugo, nema potrebe za klasičnim velikim pomičnim elementom koji bi mogao biti vizualno dominantan.

Treće, stražnji dio automobila mogao bi dobiti dodatnu mogućnost upravljanja protokom zraka bez velikih promjena osnovnog oblika karoserije.

U ekstremnijoj verziji prikazanoj u patentu, dva odvojena sklopa stražnjih svjetala mogu utjecati na protok zraka u različitim područjima stražnjeg dijela automobila.

To Ferrarijevim inženjerima potencijalno daje vrlo precizan alat za upravljanje aerodinamičkim ponašanjem automobila.

Ferrari je ideju prikazao i na Purosangueu

Patent nije ograničen samo na ekstremni sportski automobil.

Jedna od ilustracija prikazuje rješenje primijenjeno na Ferrari Purosangue. U toj izvedbi sustav je jednostavniji: stražnji sklop svjetla zakreće se prema natrag i prema gore te izlazi iznad stražnjeg ruba spojlera.

Takva izvedba posebno je zanimljiva jer pokazuje kako bi se tehnologija teoretski mogla integrirati u automobil koji nije klasični trkaći bolid ili ekstremni hiperautomobil.

Purosangue bi tako dobio mogućnost promjene strujanja zraka na stražnjem dijelu bez velikih fiksnih aerodinamičkih dodataka.

No treba naglasiti: to je prikaz iz patentne dokumentacije, a ne potvrda da Ferrari priprema takav serijski Purosangue.

Je li ovo zapravo novi spojler?

Da – ali ne u klasičnom smislu.

Klasični spojler ili krilo ima definiranu aerodinamičku površinu čija je osnovna funkcija usmjeravanje zraka i stvaranje određenog opterećenja.

Ferrari ovdje pokušava iskoristiti kućište svjetla kao promjenjivu aerodinamičku površinu.

U jednom položaju ono je praktički dio karoserije. U drugom položaju ulazi u strujanje zraka i mijenja geometriju stražnjeg dijela.

To je posebno zanimljivo kod automobila vrlo visokih performansi, gdje i relativno mala promjena aerodinamičkog balansa može imati velik utjecaj na ponašanje vozila pri velikim brzinama.

Zašto je aerodinamički balans toliko važan?

Downforce nije samo pitanje toga koliko automobil „pritišće” prema cesti.

Jednako je važan balans između prednje i stražnje osovine.

Ako stražnji dio dobiva puno više aerodinamičkog opterećenja nego prednji, automobil može postati stabilniji straga, ali istodobno može doći do promjene ponašanja prednjeg kraja.

Ako se pak previše opterećenja prebaci prema naprijed, stražnja osovina može postati manje stabilna.

Zato proizvođači superautomobila ne razvijaju aerodinamiku samo prema principu „više downforcea je bolje”. Cilj je postići optimalan balans u različitim uvjetima.

Ferrari upravo zato već godinama razvija sustave koji mogu mijenjati aerodinamički profil automobila ovisno o brzini, ubrzanju, kočenju i ponašanju vozača.

Hoće li se Ferrari sa stražnjim svjetlima stvarno pojaviti na cesti?

To zasad nitko ne može potvrditi.

Patent nije najava serijske proizvodnje.

Proizvođači automobila patentiraju velik broj tehnologija kako bi zaštitili potencijalna tehnička rješenja. Neke od njih nikada ne dođu do proizvodnog automobila.

I sam opis Ferrarijevog patenta pokazuje nekoliko mogućih izvedbi, od vrlo ekstremnog koncepta do jednostavnijeg sustava za Purosangue. To sugerira da Ferrari istražuje različite načine korištenja iste ideje.

Ako tehnologija ikada dođe u serijsku proizvodnju, vjerojatnije je da bi se najprije pojavila na nekom Ferrarijevom modelu visokih performansi, gdje korist od preciznog upravljanja aerodinamikom može opravdati složenost sustava.

Što bi moglo biti problem?

Ovakvo rješenje nije bez izazova.

Pokretni elementi moraju biti dovoljno lagani, ali istodobno izdržljivi. Moraju raditi tisuće i tisuće ciklusa bez problema, podnositi visoke brzine, vibracije, temperaturu i različite vremenske uvjete.

Tu je i pitanje pouzdanosti.

Ako aktivni aerodinamički element zapne u pogrešnom položaju, posljedice nisu iste kao kod kvara običnog svjetla. Kod automobila koji vozi vrlo brzo promjena aerodinamičkog balansa može imati izravan utjecaj na stabilnost.

Zbog toga bi sustav morao imati vrlo preciznu elektroniku, senzore i sigurnosne mehanizme.

Ferrari ponovno pomiče granice

Iako ideja zvuči kao nešto iz znanstvenofantastičnog filma, zapravo se savršeno uklapa u smjer razvoja modernih superautomobila.

Klasični veliki spojleri postupno ustupaju mjesto sustavima koji mogu aktivno mijenjati aerodinamički profil automobila.

Ferrari je već pokazao koliko daleko može ići s aktivnom aerodinamikom, a novi patent pokazuje da inženjeri sada razmišljaju i o komponentama koje do sada nitko nije smatrao aerodinamičkim elementima.

Stražnje svjetlo možda će jednoga dana imati dvije funkcije – osvjetljavati cestu iza automobila i pomagati mu da bolje prione uz asfalt.

Za sada je to samo patent.

Ali ako Ferrari ovu ideju jednog dana doista pretvori u serijski automobil, klasični pojam stražnjeg svjetla mogao bi zauvijek dobiti potpuno novo značenje.