Ako raspolažete golemim kapitalom, ako ste američki bogataš, ruski ili kineski tajkun, šeik, pripadnik aristokracije ili vlasnik enormnog bogatstva stečenog na drugi način, izbor automobila zapravo je jednostavan…
Ako trebate najveći luksuz i ugled, tu je zakon Rolls-Royce. Kakav Mercedes, Maybach, Bentley…?! A ako poželite ultrasportski automobil, dvojbe nema – Ferrari. Automobili sa znakom Propetog konjića nisu ni najsnažniji, ni najbrži, ali kad aktualni novitet Ferrari Roma, upregnut V8 biturbobenzincem obujma 3855 ccm i snage 620 KS do stote ubrzava za 3,4 sekunde i može potegnuti 320 kilometara na sat, treba li snažnije i brže?
Ferrari 812 Superfast, uveden 2017., s motorom V12 obujma 6496 ccm razvija 800 KS, što mu omogućava ubrzanje do 100 km/h za 2,9 s i brzinu od 340 km/h. No, ima bržih i žešćih. Lamborghini Aventador sa 770 KS ubrzava za 2,8 s i juri 352 km/h. A Bugatti Chiron s čak 1500 KS do prve stotke ubrzava za 2,4 sekunde i može doletjeti do 420 kilometara na sat.
Ali “Who cares?” Kakav Lamborghini, kakav Bugatti? Kao da je bitno koliko brzo ide i kao da vlasnik ikada, čak i na kratko misli voziti brže od 200 km/h. Možda negdje, da ga isproba 250 km/h, ali već tada cesta se vizualno počinje sužavati i brže od toga poželjeti nikako i nikada. Čudite li se najavi da će Volkswagen Bugatti prodati Rimcu? Pa to je najizgledniji načina da se u Wolfsburgu na častan način riješe balasta, “imidž-brenda”, kojeg su zvali i “hobi-brend” Ferdinanda Piëcha, autoritarnog šefa Volkswagena, koji je umro 2019.
Od 22. prosinca 2000. Volkswagen je u Bugatti ulupao više od dvije milijarde eura. Jest imidž, ali skupi imidž, koji gubi smisao bez benzinskog motora, a ne može se ni približiti brendu Ferrari. U Wolfsburgu bi Bugatti sada dali najradije dođavola, ali nikako u ruke Kinezima, koji bi im kineskim Bugattijem itekako mogli zapapriti Porscheu. Riješili bi se i Lamborghinija, ultrasportskog automobila bez tržišnog smisla, formalno “pod kapom” Audija. Ali izgled da ga koliko-toliko korektno prodaju sličan je kao da naša vlada nekome “uvali” Croatia Airlines.
Tržištem ultrasportskih automobila vladaju samo brendovi, u izravnom i neizravnom vlasništvu “Svetog njemačkog trojstva” koncerna BMW (BMW M i Alpina BMW), Daimler (Mercedes-AMG i Brabus) i Volkswagen (Audi RS i Porsche). Tko hoće biti drukčiji kupit će Chevrolet Corvette. A iznad toga, u klasi Top Gun automobila, postoji samo jedno ime – Ferrari! Biser iz Maranella, Propeti konjić jednostavno, ultrasportski automobil bez konkurencije, poput Rolls-Roycea u klasi automobila “kraljevskog luksuza”.
Prvi model iz Maranella bio je trkaći Ferrari 125 C, uveden 1947., odmah po osnutku tvrtke Ferrari S.p.A. Godinu potom dolazi i prvi model za tržište – Ferrari 166 Inter. Coupé dugačak 3950, širok 1410 i visok 1390 mm, mase 900 kg. Pokretao se V12 motorom obujma 1995 ccm i snage 112 KS. S pomoću 5-stupanjskog mjenjača do 100 km/h je ubrzavao za 9,5 sekundi i postizao brzinu od 170 km/h. Bio je to tada, dok je većina automobila na cestama jedva hvatala stotku, tornado.
Začetak svega bio je 18. veljače 1898. u Modeni, kad je rođen Enzo Anselmo Giuseppe Maria Ferrari, kao drugi sin u stolarskoj obitelji. Bila je to jedna od najhladnijih zima ikada u tom kraju, visoki snijeg je zatrpao prometnice pa su ga roditelji prijavili 20. veljače i taj mu se datum u nekim izvorima uzima kao rođendan. Kao dječak Enzo Ferrari je sanjao postati pjevač ili novinar. Nakon što je krajem I. svjetskog rata umalo umro od španjolske gripe (umrli su mu otac i brat), 1919. počinje raditi u tvrtki CMN, koja je prepravljala otpisane kamione u osobna vozila.
Sljedeće godine počinje raditi i natjecati se za Alfa Romeo…
