IZJAVA TJEDNA

Ja ne znam nikada koje je ograničenje, a s 12 godina sam vozio starog…

Emisije o sigurnosti u prometu, pogotovo na nacionalnoj televiziji, trebale bi vozače osvijestiti da voze kulturnije i odgovornije te dosljedno poštuju prometne propise, dakle pridonijeti sigurnosti na cestama… 

Foto: Screenshot HTV1

Emisija “Otvoreno” na HTV1, 3. siječnja 2022., usprkos stručnim i odgovornim izlaganjima Josipa Mataije, voditelja Službe za sigurnost cestovnog prometa MUP-a i Gorana Husineca, istaknutog prometnog vještaka, pretvorila se gotovo u sabotažu prometne sigurnosti. Horror…

“Ja ne znam nikada, u kojem trenutku, od Karlovca do Rijeke, je koje ograničenje. Milijon puta se ograničenje promijeni, slušam muziku, pričao sam s nekim na telefon, ne ovak, pričao sam preko handsfreeja, ali, u jednom trenutku… jao, koje je sad ograničenje?! Mi nemamo univerzalno ograničenje, mi nemamo ograničenje u tunelu je točno tolko, nego je sad 80, sad ti dam 120, sad ti dam 100. Ljudi su zbunjeni. Mi moramo to unificirat. Državna cesta, međunarodna, ovakva, onakva, nemam pojma, ali to treba unificirat, da ljudi znaju otprilike šta mogu očekivat, već po konfiguraciji ceste, aha, otprilike je to već tako, kod nas je sve različito…” – Juraj Šebalj, HTV1, Otvoreno, 3. siječnja 2022. (od 36:47 do 37:24)

Ha, jeste li pogledali i čuli?! Da nije apsurdno, antistručno i vrlo opasno, bilo bi smiješno. Legendarna rečenica iz Vicinog doktorata, “Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna…”, sada već izgleda poput solidne znanstvene umotvorine, sa sitnim nedorečenostima…

A tek izjava kako je, maltene, normalno da dijete upravlja automobilom, samo da nije pijano (?!):

“… druga stvar da je dijete po oca došlo trijezno jer zna vozit, ja sam znao vozit s 12 godina (?!), pa bi došao po svog starog…” (od 18:06 do 18:13)

Zemljo, otvori se! Ali ima još:

“… naše ceste se sve razlikuju, a ja kad se vozim, ja uopće ne znam na kojoj sam cesti u kojem trenutku…” (od 21:38 do 21:43)

Dakle, možete doći u naselje i ne znate da ste u naselju (!), gdje vrijedi opće ograničenje brzine od 50 km/h! Uh…

“Mi vozači ne poštujemo pravila, zato što pravila, odnosno prometni propisi, su napisani na razno-razne načine, njih je voda donijela…” (od 22:12 do 22:23)

“I zašto mi vozači onda da poštujemo prometna  pravila (?!) … i onda kad piše ograničenje 50 km/h svi se voze 90…” (od 23:36 do  23:51)

Ovo pokazuje da je vrag odnio šalu.

Zbog ovakvih “uzora” i “stručnjaka”, uz ostale manjkavosti našeg prometnog sustava, Hrvatska je lani imala 23 posto više poginulih nego 2020., dok je u Njemačkoj zabilježeno 20 posto manje, najmanje u povijesti i, razmjerno, dva i pol puta (!) manje nego u Hrvatskoj! Razmjerna smrtnost na hrvatskim cestama, 75 godišnje na milijun stanovnika, 60 posto je veća od prosjeka Europske unije te je Hrvatska, po sigurnosti cestovnog prometa, pri samom dnu među 27 zemalja članica.

Nažalost, nije to bio prvi put da se krajnje neodgovornim, antistručnim izjavama na nacionalnoj televiziji sabotira sigurnost cestovnog prometa. A jedna ovakva krajnje neodgovorna izjava, posebice javno istaknute osobe, može izazvati više štete, nego što sto stručnih i pozitivnih izjava može popraviti.

U Hrvatskoj na autocestama vrijedi opće ograničenje brzine od 130 km/h, a na određenim je dionicama prometnim znakom određeno niže ograničenje. Dakle, od Karlovca prema Rijeci, nakon znaka s ograničenjem 100 vrijedi ograničenje brzine od 100 km/h (nadređeno je općem), sve do znaka prestanka svih zabrana ili sljedećeg znaka ograničenja, kad se mora postupati po njemu. Ograničenje brzine se određuje i promjenjivom svjetlećom signalizacijom, ovisno o uvjetima na cesti, koja je, do prestanka važenja, nadređeno općem i posebnom ograničenju brzine prethodnim prometnim znakom

Da je slično, na nacionalnoj televiziji, netko izjavio u pravno uređenoj državi, posebice Švedskoj, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi…, već poslije emisije policija bi, uz ostalo, pokrenula postupak oduzimanja vozačke dozvole. U Njemačkoj je za takve prometne prekršitelje predviđen posebni test.

Naime, to ukazuje na mogućnost kršenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čl. 54. (kazna do 15.000 kn i oduzimanje vozačke dozvole do šest mjeseci) i čl. 51. stavak 1 (izmjenama zakona kazna se upravo povećava s 500 na 1000 kn), a u slučaju zanemarivanja nižeg ograničenja brzine, u područjima s posebnom regulacijom prometa, i Obijesne vožnje, Kazneni zakon, čl. 226.

Hrvatske autoceste su usporedive s najboljim autocestama u Europi i svijetu, posebice zahtjevna dionica od Karlovca do Rijeke (A1 i A6), koja izvedbom i prometnom signalizacijom zaslužuje najvišu ocjenu. Nema niti jednog spornog mjesta (!), koje bi normalnog vozača dovela u bilo kakvu dvojbu, vezanu za prometne propise i sigurnost prometa. Zbog toga je nužno raščlaniti mogućnosti da netko često vozi tom dionicom i izjavljuje kako “ne zna nikada, u kojem trenutku je koje ograničenje”. To se može dogoditi iz sljedećih razloga:

  1. Privremeni gubitak sposobnosti upravljanja, iz medicinski uvjetovanih razloga.
  2. Konzumiranje alkohola, droge, stimulativnih sredstava…
  3. Nepoznavanje i/ili namjerno kršenje prometnih propisa.
  4. Izjava je neodgovorna provokacija.

Unificirati ograničenje brzine na svim dionicama, pogotovo u tunelima (?!) i to govoriti načinom kao da se vlada materijom o kojoj se priča. To je već opasni medijski ekshibicionizam.

Ograničenje brzine, na mjestima na kojima uvjeti vožnje, ovisno o prometno-tehničkim karakteristikama (i vremenskim, vezano za promjenjivu signalizaciju), odstupaju od optimalnih, za koje vrijedi opće ograničenje brzine, određuju se prema tim uvjetima i prometno-tehničkim karakteristikama konkretne dionice.

Na svim dionicama isto ograničenje?! U svim tunelima isto ograničenje?! Nažalost, bilo je još štetnih i pogrešnih izjava u istoj emisiji, poput neutemeljene kritike ispravne privremene regulacije prometa na zagrebačkom Jadranskom mostu prilikom sanacijskog održavanja, a posebice kako od Zadra do Splita treba povećati ograničenje brzine na 150 km/h:

“Ponekad možda vozače treba pustit, imamo dionicu koja je 10 mjeseci u godini prazna, od Zadra do Splita, Nema nikog na cesti. Pustite ljude dole nek’ se voze 150. Idem na sastanak u Split. Di je problem? Idemo se tamo voziti 150 kilometara na sat.” (od 36:24 do 36:45)

Prvo, nikada ta dionica nije prazna, jer i kad je “prazna” ima poneko vozilo, a pogotovo autobus, tegljač… A najveći rizik tragičnih nesreća, uslijed velikih brzinskih razlika, upravo je kad je promet rijedak.

Drugo, budući da članak 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne sankcionira prekoračenje brzine do 10 km/h, a tolerancija mjerenja je 10 posto, uz ograničenje brzine od 130 km/h nekažnjivo se može voziti realnih 155 km/h (160 po brzinomjeru).

Kad bi se ograničenje brzine od Zadra do Splita povećalo na 150 km/h, nekažnjivo bi se moglo voziti realnih 177 km/h (po brzinomjeru više od 180). Bilo bi to pogibeljno, uz našu prometnu kulturu i dosta starih, a brzih vozila na cestama. Istodobno bi se drastično povećala potrošnja goriva, zagađenje zraka i razina buke.

Dobra je izjava bila o ljetnim gumama i lancima, kao zimskoj opremi, donekle o lošoj i neujednačenoj kvaliteti asfalta na pojedinim dalmatinskim cestama (problemi su manji od prikazanog). Na tome se trebalo zadržati…

 

Autor