Nova studija otkriva koliko službene statistike mogu podcijeniti ulogu mobitela u prometnim nesrećama. Vozači koji koriste telefon neposredno prije sudara znatno su češći nego što pokazuju policijski zapisnici

Mobitel za volanom jedan je od najvećih sigurnosnih problema modernog prometa, no čini se da službene statistike ne pokazuju stvarne razmjere problema. Nova analiza američkog Insurance Institute for Highway Safetyja (IIHS) pokazala je da se korištenje mobitela neposredno prije prometne nesreće događa najmanje sedam puta češće nego što je evidentirano u policijskim izvješćima.

Istraživači su analizirali podatke o gotovo 17.000 prometnih nesreća te ih usporedili s anonimnim telematskim podacima tvrtke Cambridge Mobile Telematics. Rezultat je posebno zabrinjavajući: mobitel je koristilo oko 7 posto vozača u nesrećama s jednim vozilom i 8 posto vozača u sudarima dvaju vozila tijekom 30 sekundi prije udara.

U policijskim zapisnicima korištenje mobitela bilo je zabilježeno u manje od jedan posto slučajeva.

Zašto policijske statistike ne pokazuju cijelu istinu?

Problem je jednostavan – policajac nakon nesreće često nema način pouzdano utvrditi što je vozač radio nekoliko sekundi prije sudara.

Vozač može tvrditi da nije koristio telefon, svjedoci možda nisu vidjeli ekran, a u mnogim slučajevima nema fizičkog dokaza koji bi odmah pokazao da je upravo mobitel odvratio pažnju.

Telematski podaci nude potpuno drukčiju sliku. Oni mogu pokazati je li uređaj bio aktivan neposredno prije sudara, bez oslanjanja isključivo na izjavu vozača ili procjenu policajca. IIHS upravo zbog toga smatra da bi takvi podaci mogli pomoći u preciznijem razumijevanju stvarnog opsega distrakcije za volanom.

Nije problem samo telefoniranje

Kada se govori o mobitelu u vožnji, mnogi i dalje prvenstveno misle na telefoniranje. Međutim, najveći problem predstavlja vizualna i fizička distrakcija – gledanje u ekran, tipkanje poruka, pretraživanje aplikacija, podešavanje navigacije ili bilo kakvo rukovanje uređajem.

Čak i nekoliko sekundi pogleda prema zaslonu znači da vozilo prelazi velik broj metara bez pune pažnje vozača.

Upravo je zato opasno uvjerenje da je „samo kratki pogled” bezazlen. U stvarnom prometu situacija se može promijeniti u djeliću sekunde – vozilo ispred može naglo zakočiti, pješak zakoračiti na kolnik ili automobil iz susjedne trake promijeniti smjer.

Službene brojke mogu biti samo vrh ledenog brijega

IIHS upozorava da policijski podaci imaju ozbiljno ograničenje kada je riječ o utvrđivanju distrakcije. Nova analiza ne znači da je ukupan broj prometnih nesreća sedam puta veći, nego da je korištenje mobitela kao čimbenik neposredno prije sudara najmanje sedam puta češće nego što ga policijski zapisnici identificiraju.

To je vrlo važna razlika.

Prema službenim američkim podacima, tijekom 2024. godine u nesrećama u kojima je distrakcija bila identificirana kao čimbenik poginulo je 3.208 ljudi, što predstavlja oko osam posto svih poginulih u prometu. U 437 smrtnih slučajeva zabilježena je povezanost s korištenjem mobitela.

No ako službeni zapisnici sustavno propuštaju dio slučajeva, stvarni utjecaj mobitela mogao bi biti znatno veći.

Zašto je ovo važno i za hrvatske vozače?

Iako je istraživanje provedeno u SAD-u, problem nije američki. Pametni telefoni postali su sastavni dio svakodnevnog života vozača i u Europi.

Posebno zabrinjava činjenica da vozač često ne smatra korištenje mobitela ozbiljnim oblikom rizične vožnje ako ne telefonira klasičnim pozivom.

Poruka, promjena pjesme, provjera obavijesti ili unos adrese u navigaciju možda traje samo nekoliko sekundi, ali upravo tih nekoliko sekundi može biti presudno.

Mobitel za volanom nije samo pitanje prometnog prekršaja. To je pitanje vremena reakcije, vizualne pažnje i sposobnosti vozača da uoči opasnost prije nego što bude prekasno.

Nova istraživanja zato otvaraju i šire pitanje: ako službene statistike mogu toliko podcijeniti korištenje mobitela neposredno prije sudara, koliko zapravo znamo o pravim uzrocima prometnih nesreća?