Vlasnik jednog Volkswagena suočio se s velikim financijskim udarcem nakon što je motor na njegovom automobilu iznenada otkazao i vozilo više nije bilo moguće voziti. Automobil je odvezen u servis gdje je obavljen detaljan pregled, a zaključak mehaničara bio je da je motor potpuno uništen.

Procjena popravka iznosila što je 9.000 eura, što je oko deset posto više od izvorno procijenjene štete, pa je vlasnik bio uvjeren da će trošak pokriti osiguranje. Naime, uz standardno kasko osiguranje imao je i dodatnu policu za mehaničke kvarove koja bi, prema uvjetima osiguranja, trebala pokrivati iznenadne i nepredviđene kvarove na motoru te ključnim komponentama poput hladnjaka ulja, radijatora ili glave motora.

Nakon prijave štete osiguravajuća kuća poslala je procjenitelja koji je kontaktirao servis koji je pregledao vozilo. Prema njegovim bilješkama, mehaničari su naveli da je automobil već duže vrijeme imao izrazito veliku potrošnju ulja te da se ulje dolijevalo u velikim količinama, i u servisu i od strane samog vlasnika vozila.

Servis je također pretpostavio da je filter čestica kod dizelskog motora bio gotovo potpuno začepljen, upravo zbog dugotrajnog problema s potrošnjom ulja. Na temelju tih informacija procjenitelj je preporučio da se zahtjev za isplatu odštete odbije.

Ključni razlog nalazi se u jednoj standardnoj stavci u uvjetima osiguranja. Takve police uglavnom ne pokrivaju štete koje nastaju postupno, odnosno kao posljedica dugotrajnog trošenja, korozije ili postupnog pogoršanja stanja dijelova. Procjenitelj je zaključio da u ovom slučaju nije riječ o iznenadnom kvaru, nego o dugotrajnom problemu koji je s vremenom doveo do sve veće potrošnje ulja i na kraju do potpunog kvara motora.

Vlasnik automobila nije prihvatio takvu odluku i uložio je žalbu financijskom arbitražnom tijelu koje rješava sporove između osiguravajućih kuća i njihovih klijenata. U žalbi je naveo da su mu prodavatelj vozila, servis i ovlašteni zastupnik marke rekli kako je potrošnja ulja kod tog modela unutar normalnih granica te da je zbog toga odbijanje isplate nepravedno.

Ipak, u postupku je utvrđeno da vlasnik te tvrdnje nije potkrijepio dokumentacijom. Nije dostavio stručni nalaz, procjenu ili tehničko mišljenje koje bi dokazalo da je kvar nastao iznenada i neočekivano, a ne kao posljedica dugotrajnog trošenja motora.

Zbog toga je arbitražno tijelo stalo na stranu osiguravajuće kuće i odbilo žalbu. U obrazloženju se navodi da vlasnik automobila nije dostavio dovoljno dokaza koji bi pokazali da je riječ o iznenadnom mehaničkom kvaru, što je ključni uvjet za isplatu odštete prema polici koju je imao.

Slučaj pokazuje koliko je važno imati jasnu servisnu dokumentaciju i stručne nalaze kada dođe do ozbiljnog kvara na vozilu. Bez takvih dokaza osiguravajuće kuće često zaključuju da je riječ o postupnom trošenju dijelova, a takve štete većina polica za mehaničke kvarove ne pokriva. U praksi to znači da vozač, čak i uz dodatno osiguranje za motor, može ostati bez odštete ako ne uspije dokazati da je kvar nastao iznenada i bez prethodnih upozorenja