Renault F1 motori danas su uobičajen dio Formule 1, a na vječnoj su ljestvici najuspješnijih četvrti, sa 168 pobjeda, iza motora Ferrari, Mercedes-Benz i Ford Cosworth

Samo 35 pobjeda motori Renault F1 ostvarili su u bolidima francuske tvornice, sve ostale donijele su im druge momčadi. Najuspješnije među njima, Williams, Benetton i Red Bull, osvajale su i naslove prvaka. Stoga se danas pomalo neobičnim čini sjećanje na početke tima Renault u Formuli 1, kad nisu imali ni volje ni želje nuditi motore drugima.

Stvorili su turbo eru, no nisu uspjeli materijalizirati to kroz neku konkretnu titulu, premda su početkom 80-ih u nekoliko navrata bili blizu, kada je Alain Prost predvodio momčad. Tijekom burne 1982. je Colin Chapman, legendarni vođa tima Lotus dogovorio s tvrtkom Renault isporuku motora za sljedeću sezonu, no neće je dočekati. Potkraj godine preminut će od srčanog udara.

Na prvoj utrci 1983. u Brazilu će se Lotus pojaviti s dva različita bolida. Prvi vozač momčadi Elio de Angelis kvalificirat će se 13. s Renault F1 turbo motorom, dok je Nigel Mansell s atmosferskim Ford Cosworth DFV bio tek 22. Početak epopeje o motorima Renault 1 u bolidima drugih momčadi bio je sve prije nego dobar…

Motor nije izdržao ni krug za zagrijavanje te je Rimljanin uskočio u rezervni bolid i s njim odvezao utrku. Uzalud, jer je u rezervnom bolidu bio motor Ford Cosworth DFV, a po pravilima vozač je morao nastupiti s istim tipom motora i u kvalifikacijama i u utrci, te je diskvalificiran.

Utrku je osvojio Nelson Piquet, koji će osvojiti i titulu. Viceprvak je bio Alain Prost. Prvu pobjedu kombinaciji Lotus-Renault donijeti će tek 1985. majstor Ayrton Senna, po kiši na stazi Estoril…