23. ožujka 1981. poginuo Mike Hailwood, britanski motociklistički as

Stanley Michael Bailey Hailwood (1940. – 1981.), možda je i najveći motociklist svih vremena, premda ne po naslovima (što ne znači da mu rezultati nisu impresivni: 9 titula svjetskih prvaka, 76 pobjeda na Velikim nagradama, 14 na otoku Manu), koliko po utjecaju i načinu kako je dolazio do pobjeda…

Kasnije se u karijeri posvetio utrkama automobila, uz vrlo dobre rezultate, ali ipak daleko od onih na dva kotača. Tek dvaput u pedeset nastupa na podiju, nikad nije ostvario veliki uspjeh u Formuli 1, uglavnom zato što je veći dio svoje karijere vozio nekompetitivni Surtees.

Premda su Surtees i Hailwood bili različitih karaktera, njihovo ih je iskustvo iz motociklističkih utrka povezalo i dobro su funkcionirali zajedno. Brzinu je pokazao u Formuli 2 gdje je Surteesom TS10 osvojio europsko prvenstvo 1972., a ni treće mjesto na 24 sata le Mansa 1969. nije zanemariv doseg.

Privlačnosti i karizmi ‘Mikea The Bikea’ malo je tko mogao odoljeti, bio je idol britanske i svjetske publike, a tulumi, ljepotice i pijančevanja bili su sastavni dio imidža, slično kao kod Jamesa Hunta. Hailwoodov otac Stan obogatio se pokrenuvši vlastiti posao, tvrtku Kings Of Oxford koja je bila najveći zastupnik motocikla u Engleskoj.

Svojem je sinu, rođenom 1940., omogućio najbolju dostupnu opremu i Mike se opredijelio za karijeru u utrkivanju. Zasluženo je odlikovan za hrabrost nakon što je na VN Južne Afrike 1973. izvukao Regazzonija iz zapaljenog bolida.

Poginuo je nedugo nakon što se povukao, zajedno s kćerkom u prometnoj nesreći nedaleko kuće, koju je izazvao vozač kamiona nepropisnim okretanjem. Pokopan je na lokalnom groblju u Tanworth-in-Ardenu, nedaleko od groba velikog engleskog kantautora Nicka Drakea.


Komentari

loading...