24. listopada 1976. održana stvarna ‘utrka života’, na japanskoj stazi Fuji

U posljednjoj utrci sezone pobijedio je Mario Andretti, a Niki Lauda, vodeći u poretku (+3 boda), odustao pa je James Hunt trećim mjestom (4 boda) postao svjetski prvak Formule 1…

Niki Lauda (1949. – 2019.) je pobijedio u pet utrka te sezone i stekao veliku prednost u prvenstvu, a onda doživio tešku nesreću na Nürburgringu.  Njegovo se stanje u bolnici činilo tako beznadnim da mu je čak i svećenik dao posljednju pomast…

Šest tjedana kasnije, Niki Lauda pojavio se na startu utrke na stazi Monza. Ne kao čudom preživjeli rekonvalescent-promatrač, Lauda je sjedio u kokpitu i odvezao tu utrku. Dapače, osvojio je četvrto mjesto, a uz malo više sreće mogao je i pobijediti.

Njegova zadivljujuća fizička sprema sigurno je bila među razlozima tako brzog oporavka, no opekline su i dalje bile gotovo posve nezaliječene, a zbog spaljenih očnih kapaka uopće nije mogao treptati.

Do kraja života opekline su mu bile snažno vidljive i Lauda se gotovo nikada u javnosti ne pojavljuje bez kape. Bogatstvu usprkos, nikada nije napravio neki estetski zahvat – jedine operacije kojima se podvrgao bile su one koje su pomogle vraćanju funkcionalnosti kapaka.

U posljednju je utrku sezone, u japanskom Fujiju, Lauda stigao sa samo tri boda prednosti pred zahuktalim konkurentom, McLarenovim vozačem Jamesom Huntom.
Snažna, monsunska kiša padala je od jutra i natopila stazu, na kojoj je asfalt i inače bio neravan i loš. Gotovo svi vozači izjavili su da ne pristaju voziti u takvim uvjetima, uključujući i konkurente za titulu.

Kiša je još i pojačala (to je ona utrka čijeg će se kišnog starta stariji čitatelji sigurno sjetiti, godinama se nalazio u špici televizijskog Sportskog pregleda) kada su organizatori odlučili ipak krenuti s utrkom, plašeći se da će pasti mrak. Pod pritiskom Ecclestonea i drugih šefova ekipa, vozači su se ipak skupili na start.

U drugom je krugu Lauda s treće pozicije skrenuo u boks i izašao iz bolida, obznanjujući svima da nema namjeru riskirati život u takvim okolnostima, među rijetkima poštujući prethodni dogovor.

Prepustio je prvenstvo Huntu i ovaj ga je i uzeo, za jedan bod, premda u trenutku prolaska kroz cilj nije niti znao da je prvak. Spomenimo i da je pobjedu odnio Mario Andretti, a najbrži krug odvezao lokalni heroj Masahiro Hasemi, u svom jedinom prvenstvenom nastupu.

Prije odlaska sa staze Lauda je jasno dao do znanja okupljenim medijima zašto je odustao, onemogućavajući momčadi da to zataška i pripiše nekom mehaničkom uzroku. Princip je bio važniji od titule.

Nakon Monze nitko to nije mogao nazvati kukavičlukom – naprotiv, u macho svijetu opasnog sporta 1970-ih Laudino je odustajanje bilo možda i najhrabriji potez u povijesti utrka. I jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti borbe za sigurnost na stazama, koja je dovela do toga da današnji vozači Formuli 1 mogu očekivati da će doživjeti starost.

Pogledajte zanimljiv film o ovoj povijesnoj utrci:

 


Komentari

loading...