26. ožujka 1941. rođena Lella Lombardi, najuspješnija vozačica u povijesti Formule 1

Maria Grazia Lombardi (1941. – 1992.), koju će svijet upoznati pod nadimkom Lella, rođena je u rimskoj obitelji u kojoj nitko nije imao vozačku dozvolu niti bio imalo zainteresiran za automobile..

Nije bila ni ona, no kada je jednom prilikom na rukometnoj utakmici slomila nos, igračica protivničke momčadi koja joj je to učinila odvezla ju je u bolnicu, velikom brzinom, kršeći prometna pravila po rimskim ulicama.

Osjećaj brzine toliko se dojmio Lelle da je svu ušteđevinu dala za polaganje vozačkog ispita i nabavku rabljenog Fiata. Sprijateljila se s jednim vozačem utrka i počela mu pomagati, mijenjati gume, svjećice, bilježiti vremena krugova, biti mu suvozačica na reliju…

Za nagradu joj je dopustio da na jednom reliju zamijene mjesta, a rezultat njenog prvog nastupa bila je pobjeda. Sponzori su se zainteresirali i Lella je dobila priliku nastupati u utrkama turističkih automobila, a kasnije i jednosjeda i do 1974. uspjela je probiti se sve do Formule 1.

Iduće je godine uz pomoć sponzora platila mjesto u momčadi Marcha i kvalificirala se za VN Južne Afrike, kao prva žena u Formuli 1 nakon Marie Terese de Filippis. Već je u drugoj utrci, na španjolskom Montjucu, Lombardi ušla u povijest.

 

Treninge je obilježio štrajk vozača zbog loših sigurnosnih uvjeta, no na kraju su nastupili svi osim vođe štrajka Emersona Fittipaldija. Utrka je bila obilježena odustajanjima i nesrećama i već u 26. krugu samo je osam bolida bilo na stazi. Tada je Rolf Stommelen nakon pucanja stražnjeg krila izletio u publiku.

Petero gledatelja je poginulo, a utrka je prekinuta. Kako nisu odvožene dvije trećine predviđene distance dodijeljeni su polovični bodovi i šestoplasirana Lella Lombardi dobila je samo pola boda. Ipak, to je jedini završetak neke vozačice u bodovima u povijesti Formule 1, u utrci koja će ostati i jedina pobjeda u karijeri za popularnog njemačkog vozača Jochena Massa.

Lombardi je kasnije te sezone završila sedma i na Nürburgringu, potvrđujući da je najbolja na najtežim stazama, no nakon kraja te sezone i nekoliko utrka sljedeće izgubila je mjesto u svijetu Formule 1. Kasnije je s lijepim uspjehom vozila utrke sportskih i turističkih automobila, u nekoliko navrata čak i u momčadi sa Slovencem Dagmarom Šusterom, a nažalost umrla je vrlo rano, 1992., od raka.

 


Komentari

loading...