Tijekom povijesti milanska je tvrtka napravila podosta sjajnih i nekoliko loših automobila, no rijetko bi im se omaklo da ponude bezličan, dosadan model. Ipak, bilo je i takvih slučajeva, a jedan od njih je Giulietta druge generacije…
Tijekom povijesti Alfa je napravila podosta sjajnih i nekoliko loših automobila, no vrlo rijetko bi im se omaklo da ponude bezličan i, zapravo, dosadan model. Ipak, bilo je i takvih slučajeva, a jedan od njih je Giulietta druge generacije. Službene oznake Tipo 116, danas nije samo u sjeni nezaboravnog prethodnika, Giulije, nego i mnogo voljenijeg nasljednika 75 (1985. – 1992.)’Buongiorno, Giulietta!’ – bio je naslov u slovenskom Avto magazinu prije četiri desetljeća. Malo je koji automobil bio toliko očekivan poput nasljednika Giulije, koja je i nakon 15 godina proizvodnje u mnogo čemu još bila konkurentan, sjajan automobil. Velikani autonovinarstva, od kojih smo učili, poput Toma Pleterskog i Martina Česenja, nisu propuštali naglasiti svoje oduševljenje više-manje svakom novom Alfom, pa ni ova nije bila iznimka.No, dobro ponašanje u vožnji nije dostatno da osigura uspjeh, a Giulietta je nažalost u mnogo čemu bila kompromisni model. Počeli su je razvijati još prije naftne krize te je podvozje transaxle koncepta i međuosni razmak dijelila s većom Alfettom. Kako ne bi ulazila u tržišnu borbu s njom, isprva je ponuđena samo s motorima od 1357 ccm (95 KS) i 1570 ccm (109 KS) te siromašnijom opremom. Trovolumenska, jako klinasta karoserija s kratkim poklopcem prtljažnika i poklopcem na vrhu bila je jedina karoserijska izvedba. Kako auto nije sudjelovao ni u kakvim utrkama ili relijima, osim na amaterskoj razini, nedostaje mu bitan dio legende koju uživaju drugi modeli te tvrtke, te je i danas slabo tražen među ljubiteljima. Najveća brzina bila je u drugom planu, iza odlične upravljivosti – dizelaš je išao samo do 155 km/h, a ‘obični’ benzinci između 165 i 185 km/h.Već 1979. u ponudi je motor od 1779 ccm i 122 KS, a godinu potom i 1962 ccm (130 KS). Turbodizelaš od 1995 ccm i 82 KS stigao je 1982. Svi su bili redni 4-cilindraši, pogon je bio straga, a mjenjači, naravno, sa pet brzina. Prvi redizajn uslijedio je 1981. i donio više plastike, a drugi, manji, 1983. Šik 1970-ih pun crne plastike nije baš osobito dobro izdržao sud vremena. Kasniji modeli prepoznaju se po plastičnim obrubima duž vozila.Kućni tuner milanske marke, Autodelta, na pariškom je salonu 1982. predstavio konceptni model s turbopunjačem i 175 KS, a reakcije su bile toliko pozitivne da je dvije godine potom kupcima ponuđena i produkcijska inačica, doduše sa 5 KS manje. Kao posebna serija, prodana u samo 361 primjerku, bila je dostupna samo u kombinaciji crnog eksterijera sa srebrnim detaljima i crvene unutrašnjosti. U nekim se izvorima naziva Turbo AutoDelta, no većinom je poznata kao Turbodelta. Dok su ostale modele voljeli samo karabinjeri i policajci (jedan od najčešćih automobila tih branši), ova ima mjesto u kolekciji svakog Alfista. Po tvorničkim navodima išla je do 206 km/h i ubrzavala do stotke za 7.5 s, a po neovisnim navodima nešto je sporija, ali čak i bolje ubrzava.379.689 primjeraka Tipa 116 ukupno je sišlo s trake. Neočekivan uspjeh postignut je agresivnim reklamiranjem u Južnoafričkoj Republici, koja je za ovaj model bila drugo najvažnije tržište, iza domicilnog talijanskog. Nimalo sjajna antikorozivna zaštita dosta ih je prorijedila – na talijanskom oglasniku subito.it u ponudi ih je stotinjak. Vozni primjerci počinju od 2000 eura, najbolji idu preko 10.000, dok za Turbodeltu valja izdvojiti oko 35.000.Prisjetimo se za kraj i imenjakinja. Prva je Giulietta (1954. – 1965.) jedan od najlegendarnijih automobila u bogatoj povijesti Alfa Romea, ponajviše zahvaljujući sjajnim sportskim izvedenicama Sprint i Spider, no i Berlina je bila sjajan i na utrkama uspješan model, pogotovo u jačoj izvedbi TI. Reinkarnacije imena mnogo su manje pridonijele ugledu, ponajprije zbog relativne neupečatljivosti, a aktualna treća je u ponudi od 2010.

Autor