Tradicionalni olovni akumulatori sve se više zamjenjuju suvremenim, lakšim inačicama, a budućnost su vrlo učinkovite, ali skupe i osjetljive litij-ionske baterije…
Akumulator je spremnik (lat. accumulare: nakupljati, nagomilati). U tehnici taj se pojam koristi za spremnik energije, koji se najčešće izvodi kao pneumatski (u sustavima kočenja većih vozila), hidro-pneumatski (u ovjesu) ili električni, što je najčešća primjena.
Češće se koristi naziv ‘baterija’. Klasičan akumulator je ‘olovni’ (Lead), odnosno ‘olovo-kiselina’ (Lead-acid), koji se najviše koristi zbog povoljne cijene i visoke pouzdanosti.
Mana mu je razmjerno mali kapacitet – 30 do 40 Wh/kg, odnosno velika masa. Slijede ‘nikal-kadmijske’ (NiCd), kapaciteta 40 do 60 Wh/kg i ‘nikal-metalhidridne’ (NiMH) – 75 do 100 Wh/kg.
Najnovija generacija baterija su ‘litij-ionske’ (Li-ion), koje se, osim u mobitelima, smartphoneima, tabletima i laptopima, koriste u suvremenim ‘plug-in’ hibridima i električnim automobilima – Tesla Model S, BMW i3, Mercedes-Benz B Electric Drive… Kapacitet im je 100 do 265 Wh/kg.
Najveća im je vrlina povoljan omjer kapaciteta i mase, a mane visoka cijena, manja pouzdanost od ostalih, te, posebno, rizik samozapaljenja.
Zbog toga se u Airbusu A380 koriste pouzdanije NiMH, a u Boeingu B787 Dreamliner su nakon opasnog incidenta (zapaljenja Li-ionskih baterija, srećom bez žrtava), trebali napraviti zaštitno masivno čelično kućište za smještaj Li-ionskih baterija.
Time je uvelike poništena prednost naspram NiMH baterija u omjeru kapaciteta i mase. To je važan razlog zbog kojeg Toyota Prius, čija je najveća vrlina gotovo nevjerojatna pouzdanost (praktički se ne kvari, a baterije traju 10 godina), koristi NiMH baterije.
