Alfa Romeo Giulia, nasljednik modela Giulietta (1954. – 1965.), ‘strašan auto’, ultimativna sportska limuzina bez izravne konkurencije na tržištu
Početkom 60-ih BMW se dizao iz pepela, Audi novog doba nije ni postojao, Ford, Opel, Peugeot, Volvo… počeli su, s više ili manje uspjeha, lansirati sportske verzije. Pomorci i povratnici iz inozemstva, uz uvozne dozvole kupovali su MG MGB, Triumph Spitfire, Mini Cooper S…
Ali neupitna sportska ikona bio je Alfa Romeo Giulia, sportska limuzina, berlina, tadašnje srednje klase, omiljen izbor uspješnih odvjetnika, liječnika i nogometaša, ukratko – auto snova. Ultimativan sportski auto svoga doba i statusni simbol pružao je izvrsne performanse u izbrušenoj klasičnoj koncepciji. Tada je Alfa Romeo bio teška šminka, “zakon asfalta”.
Alfa Romeo Giulia je predstavljena 27. lipnja 1962. na Monza National Autodromu u verziji TI (akronim za Turismo Internazionale). Zahvaljujući obujmu od 1570 cm³ i napajanju s vertikalnim dvocijevnim karburatorom Solex 32 PAIA/7, razvijao je 92 KS DIN (106 SAE).
Na cesti je tada bilo još dosta automobila s tri stupnja prijenosa, s ručicom mjenjača uz volan. Četiri stupnja bili su standard i za sportske aute, a pet stupnjeva imali modeli Alfa Romeo i Porsche 911. Standard kod većine motora bilo je bregasto vratilo u bloku (OHV), a tek odlikaši, poput modela Mercedes-Benz i BMW, imali su ga u glavi (OHC).
Među visokoserijskim autima jedino je Alfa Romeo ugrađivao motore s dva bregasta vratila u glavi (DOHC). Premda se radi o tehnologiji koju je u utrke 1912. uveo Fiat, 60-ih je to bilo dva koplja iznad standarda, što je vrijedilo i za blok od aluminijskog lijeva.
Završetak krova i udubljen stražnji dio imali su uloge spojlera te osigurali, za mjerila 60-ih, izvrsnu aerodinamiku. Dva prednja svjetla znače 1290, a četiri 1570 ccm. Genijalan je bio i dizajn.
Premda na prvi pogled uglasta karoserija ne izgleda aerodinamično, Giulia je s koeficijentom otpora zraka od 0,42 bila za to doba izvrsna (prosječni su auti imali 0,50 do 0,65), a čak je Porsche 911 imao 0,43.
O performansama je “govorio” i brzinomjer graviran na 200 km/h te serijski okretomjer, u vrijeme dok su jeftiniji automobili bili baždareni do 120, prosječni 140 ili 160, a bolji 180 km/h. Okretomjere su imali samo sportski modeli, a mnogi su ih ugrađivali naknadno, najčešće u Trstu. Bio je ugrađen i mjerač tlaka motornog ulja.
Solidna limuzina, dugačka 4140 mm, široka 1560 mm i visoka 1430 mm, razmjerno dugog međuosnog razmaka (1510 mm) i mase okruglo tonu, u prvoj seriji Alfa Romeo Giulia 1600 Ti, bila je upregnuta s 92 KS iz 1570 ccm. To je do stotke katapultiralo u 13 sekundi i omogućavalo 165 km/h. Za usporedbu, osnovni Opel Rekord A iz 1963., dakle premium model, s 1488 ccm i 55 KS, imao je mjenjač s tri stupnja (četiri uz doplatu) te postizao 130 km/h i do stotke ubrzavao za 24,5 sekundi. Giulia je, dakle, bila – tornado.
Alfe su bile zanimljive i po 15-colnim naplacima te serijskim radijalnim gumama Pirelli Cinturato 155 SR 15, u vrijeme dok su prosječni auti imali 12 i 13 colne (s iznimkom modela Citroën i Renault). Klasična koncepcija, s uzdužno postavljenim motorom sprijeda i krutim mostom straga, bila je, za to doba, dovedena do savršenstva. U snažnijim modelima, od Alfa Romeo Giulia Ti nadalje, imao je četiri disk kočnice.
Brzinomjer graviran do 200 i okretomjer bili su tada značajke o kojima su mnogi sanjali. Premda registrirana za pet, Giulia je imala četiri odvojena profilirana sjedala. Kako bi se poboljšala prodaja, 1964. je uveden jeftiniji model 1300 sa 78 KS, jedini s četiri stupnja prijenosa, koji je postizao 158 km/h i ubrzavao za 14,2 sekunde.
Motor mu je izveden iz prethodne serije Alfa Romeo Giulietta (1954. – 1965.), zaslužne za uspjeh Giulije. Za taj je model napravljen DOHC motor obujma 1290 ccm, s 53 KS (osnovni) do 116 KS (Sprint Speciale), iz kojeg su izvedeni svi Giulijini motori. Najpoznatiji model, koji je odmah ušao u standardnu opremu talijanskih carabiniera, bila je Alfa Romeo Giulia Super iz 1965.
Bregasta vratila pokretana duplex lancem omogućavala su poprečnu izmjenu medija. Ugradnjom dvaju rasplinjača motor od 1570 ccm je nabildan na 98 KS, što je špicu povećalo na 170 km/h, a ubrzanje do stotke skratilo na 12 s. Prepoznavao se po četiri udvojena svjetla. Iste je godine stigao 1300 Ti s dva rasplinjača i 82 KS.
U modelu Alfa Romeo Giulia 1300 Super (dva fara) motor je 1970. pojačan je na 87,5 KS, a u Alfa Romeo Giulia (četiri fara) na 101,5 KS. Tim se modelima Alfa Romeo suprotstavio bavarskim sportskim hitovima: BMW 1600 iz 1966. s 85 KS i BMW 2002 iz 1968. sa 100 KS.
Tada su uspostavljene jednadžbe: Alfa 1300 jednako BMW 1600 i Alfa 1600 jednako BMW 2000, jer su sportske limuzine iz Milana bile za klasu “oštrije” od onih iz Münchena.
Premda sportski, bili su trajni, te su uz normalno održavanje izdržali 100.000, a nerijetko i više od 250.000 km. Ali, znalo se tada, 10 do 12 litara super benzina na 100 km i litru ulja na tisuću kilometara. Redovito dolijevanje ulja bio je recept za trajnost. Motori su tada, suprotno uvriježenom mišljenju, bili manje izdržljivi nego danas.
Solidna je bila i cjelokupna mehanika – bilo je to vrijeme prije dolaska modela Alfa Romeo Alfasud iz 1971., sklapanog u okolici Napulja, od nekvalitetnog čelika iz SSSR-a (u sklopu kompenzacije), koji je ‘hrđao već u prospektu’ te je nepovratno uništio reputaciju slavne tvrtke Alfa Romeo.
Posljednja serija – Alfa Romeo Nuova Super (1972. – 1978.) dobila je crnu masku, a kao posljedicu krize i “traktorski” britanski dizelaš Perkins s 54 KS. Nakon više od milijun proizvedenih primjeraka 1978. je prepustila mjesto modelu Alfa Romeo Giulietta druge generacije, koja ni približno nije bila toliko uspješna. Slavno ime Alfa Romeo Giulia na tržište se vratila u veljači 2016., nasljednikom modela Alfa Romeo 159.
Alfa Romeo je značajnu ulogu modelu Giulia namijenio i na pistama, pa je 1963. napravljena danas najskuplja i najtraženija inačica modela berlina, homologacijski model Alfa Romeo Giulia 1300 Ti Super. Imao je 112 KS i diskove na svim kotačima, proizveden je samo 501 primjerak. To je prvi model Alfa Romeo koji je nosio četverolisnu djetelinu.
No na pistama i relijima Giulia se suočila s jakom konkurencijom i na užas Talijana pokazalo se kako je Ford Cortina Lotus u većini slučajeva brža. Bilo je dakako i pobjeda, no konkurentnost će donijeti tek legendarna GTA na bazi coupea.
