Bernd Rosemeyer, najveća zvijezda Auto Uniona, rođen 14. listopada 1909.

Bernd Rosemeyer je poginuo 28. siječnja 1938. na autocesti Frankfurt-Darmstadt, pri brzini većoj od 400 km/h, natječući se s Rudolfom Caracciolom u postizanju apsolutnog brzinskog rekorda…

Legendarne Srebrne strijele iz 1930-ih nikada nisu izgledale dramatičnije od Auto Uniona sa središnje smještenim motorom, remek-djelo koje je stvorio inženjerski genij Ferdinand Porsche.

Nažalost, koliko god bili neobični i na svoj način lijepi, ti su bolidi bili i nadasve teško upravljivi, posebice imamo li u vidu da su bili posve različiti od svega na što su tadašnji vozači bili navikli.

Tek su najveći majstori, Tazio Nuvolari i Archille Varzi, uspijevali ukrotiti te zvijeri – i pobjeđivati u njima. Najuspješniji je nedvojbeno bio Bernd Rosemayer, rođen 14. listopada 1909. u Lingenu (Donja Saska).

Prvi je puta sjeo u trkaći automobil 1935, a godinu dana kasnije već je bio europski prvak – što je ekvivalent današnjem naslovu svjetskog prvaka u Formuli 1. Zapravo, mnogi smatraju da je Rosemeyer čak bio u prednosti spram drugih vozača.

Sve njegovo trkačko iskustvo bilo vezano za motocikle, pa nije morao prilagođavati svoj stil vožnje, nego mu je intuitivni, prirodan način vožnje bolida Auto Union došao sam po sebi, jer nije imao ranije stečenih navika.

Kako god bilo, plavokosi mladić iz Lingena u Donjoj Saskoj postao je velika zvijezda u Njemačkoj, ali i diljem svijeta, što se još intenziviralo vezom i brakom s najpoznatijom njemačkom avijatičarkom tog vremena Elly Beinhorn.

Bila je to priča iz snova i za nacističku propagandu, jer je plavokosi, naočiti Rosemeyer bio prototip savršenog Arijevca. No on nije mario za politiku, pa se i prigodom svečanih prigoda nerijetko kreveljio ili zezao, otvoreno pokazujući da ga to ne zanima.

Upravo je to jedan od dva glavna razloga zašto legenda o njemu nikada nije izblijedila, pa ga mnogi, uključujući i potpisnika ovog teksta, svrstavaju na sam vrh ljestvice najvećih vozača utrka svih vremena.

Drugi razlog nažalost leži u tome što je Rosemeyer poginuo mlad, 28. siječnja 1938., natječući se s Rudolfom Caracciolom u postizanju apsolutnog brzinskog rekorda kada je njegov Auto Union pri pokušaju obaranja svjetskog brzinskog rekorda na cesti zahvatio snažan bočni vjetar.

Brzina je u tom trenutku bila veća od 400 km/h… Na autocesti Frankfurt-Darmstadt i danas možete vidjeti spomenik posvećen tom tragičnom događaju. O tome pročitajte pri kraju sljedećeg teksta.


Komentari

loading...