Niti jedan svjetski prvak u Formuli 1 nije bio toliko omalovažavan kao Damon Hill, sin dvostrukog svjetskog prvaka Grahama Hilla, rođen 17. rujna 1960. u Londonu.
U dominantnom timu Williams-Renault 1993. postaje drugi vozač, kao ‘vodonoša’. U timskoj vozačkoj postavi nadređen mu je bio prvo bio Alain Prost, a potom Ayrton Senna. U vođu momčadi promoviran je tek kad je brazilski as poginuo. Nakon očeve smrti, 1975., obitelj se našla u financijskim poteškoćama, pa je Damon radio kao dostavljač na motociklu i sporo se probijao u svijetu utrka. U Formuli 1 debitirao je kao 32-godišnjak, nepojmljivo po današnjim standardima.
Najednom, Damon Hill je morao pobjeđivati, i to je učinio, 22 puta u karijeri. Neke od tih pobjeda, pogotovo u kišnim uvjetima, bile su rezultat izvrsnih vožnji. Nedvojbeno je napravio i nekoliko banalnih, gotovo početničkih grešaka, no sveukupno gledano, bilo je podosta vozača koji su u svojim razdobljima u dominantnim momčadima napravili mnogo manje od njega. 1996. je trebala biti neprikosnoveno njegova sezona, no momčadski kolega Jacques Villeneuve zamalo mu je pokvario stanje.
Borba je bila otvorena do zadnje utrke u Suzuki, premda je Kanađaninu trebala pobjeda, uz Hillovo neosvajanje bodova, za titulu. Dogodilo se obratno. Villeneuve je odustao, a Hill vodio od starta do cilja. No bila je to pobjeda s gorkim okusom, jer je novi svjetski prvak već ranije dobio ‘košaricu’ u Williamsu, u trenutku kad su sve vodeće momčadi već imale određene vozačke postave za 1997.
Završit će u slabašnom Arrowsu, potom voziti za Jordan i, pomalo paradoksalno, upravo povremenim sjajnim nastupima u tim slabijim bolidima pokazati onaj talent koji mu je toliko često osporavan dok je vozio dominantni bolid.
