ZAŠTO JE PROPALA AMERIČKA AUTOINDUSTRIJA?

Ford i Iacocca su napravili čudo, a uzdrmala ih je – Volkswagen Buba

Najviše za američku autoindustriju napravio je Henry Ford, legendarnim Ford Model T, za kojeg je 1913. uvedena tekuća montažna traka

Do 26. svibnja 1927. proizvedeno je 15.007.033 primjerka i to je bio apsolutni rekord u proizvodnji automobila do 17. veljače 1972., kad je rekorder postala Volkswagen Buba. Ford Model T je motorizirao SAD. Mnogi ne znaju da je 1920-ih i 1930-ih dvije trećine automobila stizalo iz Amerike, a krajem 1940-ih više od 80 posto.

Tijekom 1950-ih, buđenjem europske proizvodnje udio “amerikanaca” počeo se drastično smanjivati. Početkom 1960-ih pao je na manje od 50 posto. Najveće su se promjene počele događati početkom 1970-ih velikom naftnom krizom i najezdom “japanaca”. Udio američkih automobila pao je ispod 30 posto. Najgore je tek slijedilo…

Do sredine 1950-ih uvoz stranih automobila u SAD bio je zanemariv. Početkom 1950-ih Porsche i Renault “probijaju led” na američkom tržištu. Prvi postotak američkog tržišta strani automobili osvajaju 1955., kada stižu prve Toyote i Volkswagen Bube. Do sredine 1960-ih udio stranih proizvođača na zahtjevnom US-tržištu nije prešao dva posto.

Tada počinje nešto što mnogi ni danas ne mogu objasniti. Volkswagen Buba postaje tržišni hit. Neugledan, nekomforan i neudoban automobil ostvaruje pravi American dream. Od 1966. do 1973. u SAD-u prodano je više od pet milijuna Volkswagena. Na krilima Volkswagen Bube u 1967. udio uvoznih automobila na američkom tržištu prelazi deset posto. Uspjeh malog Volkswagena poklopio se s velikom naftnom krizom i potražnjom za jeftinim i štedljivim japanskim automobilima.

Datsun se proslavio reklamnim spotom s neustrašivim junakom Zorroom (“Datsun saves”), koji spašava preplašenu ljepoticu jezdeći u malome “japancu” umjesto na crnom pastuha. Toyota Corolla pobjeđuje u najzahtjevnijim testovima izdržljivosti. Bogati su Amerikanci počeli kupovali europske, a siromašni japanske automobile, i mnogi su opravdano zaključili kako su odbrojani dani američkih “krstarica’.

Američki liječnici, advokati i manageri, koji drže do sebe i svog uspjeha prestali su voziti limuzine General Motors i Ford. Njihov su prepoznatljiv znak postali Jaguari i Mercedesi. Dokone domaćice i radnici bez vlasničkog portfelja u tvrtkama otkrivaju prednosti Toyota i Datsuna (kasnije zvanih Nissana).

Prijelomne 1970. u SAD po prvi je put uvezeno više od milijun vozila, a 1973. udio uvoznih automobila prelazi 20 posto. Sljedeća, 1974., bila je “crna godina” američke automobilske industrije. U jeku velike naftne i gospodarske krize godišnji uvoz automobila debelo prelazi tri milijuna, uz gotovo trećinski udio na tržištu. Činilo se kako američkoj automobilskoj industriji nema spasa…

Snažan automobilski lobi počeo je sve otvoreniji boj protiv nekontroliranog uvoza jeftinih japanskih vozila. Iako su mnogi zagovarali uvozne takse, najglasnije tadašnji predsjednik Forda Lee Iacocca, američka je savezna administracija najavila uvozna ograničenja.
Krajem 1970-ih perspektiva američke automobilske industrije nije bila blistava.

Sveopća najezda “kosookih” automobila nije jenjavala, a politika dumping cijena imala je sve većeg odziva na američkom tržištu. Toyota u Japanu košta 8000 dolara. Kad stigne u San Francisco cijena joj padne na 7200 dolara. U Parizu, pak, košta 10.500. Mi smo posljednja utvrda slobodnog poduzetništva i stoga ispadamo budale – grmio je Iacocca.
Prvi je neočekivano reagirao Volkswagen.

Krajem 1977. u bivšoj tvornici Chrysler u Westmoreland Countyju pokreće proizvodnju modela Rabbit (Golf). Prvi japanski pogon u SAD-u Honda otvara u Ohiou, u ožujku 1979. Honda. Ubrzo i Mazde i Toyote Honde dobivaju biljeg “Made in USA”. Bio je to početak poraza američke autoindustrije na domaćem terenu.

General Motors, koji je od 1930. do 2004. neprestano bio najveći proizvođač automobila na svijetu, danas je tek peti, iza tvrtki Toyota, Volkswagen, Renault-Nissan-Mitsubishi i Hyundaija. Dok će vodeći proizvođači uknjižiti oko devet, GM će 2020. proizvesti će manje od šest milijuna automobila. Ford je tek na sedmom mjestu jer ga je pretekao PSA, koji je 2017. senzacionalno od GM-a kupio Opel.

A Chrysler, koji je osobnim programom nestao s europskih cesta (sjećamo se Chryslera 300 C Radimira Čačića, kojim je početkom 2010., na mađarskoj autocesti usmrtio dvije osobe), život nastavlja u “braku” s Fiatom, FCA te život nastavlja u fuziji s francuskim PSA, u koncernu Stellantis. Jeep Renegade, Wrangler i Compass uvelike koriste Fiatovu tehnologiju pa izvornog američkog automobila praktički više nema na europskom tržištu.

Autor

Preporučeni sadržaj

Provjeri cijenu police auto osiguranja na današnji dan!

OsigurajMe-logo