Sir William Lyons, osnivač tvrtke Jaguar, bio je svjestan da mu se bliži odlazak u mirovinu i da Jaguar treba ozbiljnije financijsko zaleđe želi li opstati. Ugled su ponajprije izborili kombinacijom prekrasnog dizajna, visokih performansi i velikih proizvodnih serija, jer su prodavani upola jeftinije od konkurenata…
Sredinom 1960-ih Jaguar je bio jedan od najuspješnijih neovisnih proizvođača automobila na svijetu, imali su u ponudi Jaguar E-Type, najpoželjniji sportski automobil onog vremena, akvizirali su Daimler i Coventry Climax…
No osnivač tvrtke Sir William Lyons bio je svjestan da mu se bliži vrijeme odlaska u mirovinu i da tvrtka treba ozbiljnije financijsko zaleđe želi li opstati. Jaguari su ugled ponajprije izborili kombinacijom prekrasnog dizajna, visokih performansi i velikih proizvodnih serija, omogućenih činjenicom da su prodavani praktički upola jeftinije od konkurenata.
Takav pristup imao je jednu veliku manjkavost, razmjerno male marže. Kada je British Motor Corporation kupio Pressed Steel Company, proizvođača karoserija, koji je radio i za Jaguar, Lyons se uplašio za budućnost tvrtke i počeo pregovore o udruživanju.
Najava je obznanjena u londonskom Great Eastern Hotelu na pressici koju su održali Lyons i predsjednik BMC-a George Harriman, a samo spajanje uslijedilo je 1966.
Nažalost, to je bilo najturbulentnije vrijeme britanske industrije, ubrzo su se spojili i s tvrtkama Leyland i Rover, uslijedio je niz problema s kvalitetom, štrajkovima, sindikatima, pogreškama u odabiru modela, nedostatkom financija, prisilna nacionalizacija…
Sljedeće desetljeće predstavljat će najnižu točku povijesti Jaguara, premda je ta tvrtka uvijek uživala pomalo izdvojeni status i nije tim problemima bila pogođena u tolikoj mjeri kao ostali britanski proizvođači.
U vremenu Margaret Thatcher, 1984., Jaguar je ponovo izdvojen u samostalnu tvrtku i privatiziran, te je ipak uspio preživjeti do danas, dok su njegovi nekadašnji korporacijski partneri mahom otišli u ropotarnicu povijesti.
