Jaguar E-Type, legendarni britanski coupe, predstavljen 16. ožujka 1961.

Senzacija koju je Jaguar E-Type (na američkom tržištu XKE, kako bi se naglasio kontinuitet legendarne serije XK) izazvao u Ženevi 1961. može se mjeriti samo s pariškom 1955. pri predstavljanju Citroëna DS (Žabe)…

No ovo nije bilo predstavljanje obećane budućnosti – E-Type je naprosto bio ostvarenje mokrih snova svakoga tko je patio za sportskim automobilima, i to po cijeni koja ga nije činila posve nedostižnim.

Zapravo, bilo je to ponavljanje trika kojeg je Jaguar već izveo 13 godina ranije modelom XK 120. No nasljednik se morao suočiti s mnogo sofisticiranijem i zahtjevnijim svijetom, nije to više bilo krpanje rana od netom završenog rata, nego razdoblje velikog ekonomskog prosperiteta i stabilnosti (premda je upravo u to vrijeme, tijekom Kubanske krize, nuklearni rat bio bliže no ikada) i publiku je bilo mnogo teže zadiviti.

Jaguar je imao sjajne adute, pedesete su im donijele niz pobjeda na kultnoj utrci 24 sata Le Mansa, modelima C-Type i D-Type, a prepoznatljive aerodinamične linije ovog drugog bit će i glavna inspiracija za nasljednika XK serije.

Za dizajn je zaslužan bio stručnjak za aerodinamiku Malcolm Sawyer, no sve se radilo pod nadzorom osnivača tvrtke Sir Williama Lyonsa, čiji je estetski ukus nepogrešivo činio svaki model Jaguara do sedamdesetih prekrasnim i skladnim.

 

S mehaničke strane nije se moralo puno razmišljati, redni šestak bio je u naponu snage, a o kvaliteti tog motora najbolje svjedoči što je bio u ponudi Jaguara sve do sredine devedesetih! Neovisan ovjes, cjevasti monokok i četiri disk kočnice (pri čemu su se stražnje nalazile unutar kućišta diferencijala, a ne na samim kotačima) potjecali su iz Jaguarovog trkaćeg programa.

Britanski je časopis The Motor na testiranju prvog produkcijskog primjerka postigao fascinantne rezultate, koji su dodatno pobudili maštu: najveću brzinu od 240 km/h i ubrzanje do 100 km/h za 7,1 sekundi. U stvarnosti je bila riječ o posebno dorađenom primjerku, a produkcijske inačice su bile nešto umjerenije. Kupci su mogli birati između coupea i roadstera, u ponudi je bio Mossov četverostupanjski mjenjač, a tri su dvostruka karburatora pomagala su u ostvarenju najveće snage od 265 KS.

Snaga je ostala ista i kada je zapremina motora povećana s 3.8 na 4.2 litre 1964., što je bila samo jedna u nizu promjena. Najznačajnije su dodatak ponudi 2+2 coupea s produženim međuosovinskim razmakom, blagi redizajn zbog udovoljavanja američkim propisima, koji je donio otvorena svjetla, veću prednju masku i povišene branike, te naposljetku V12 motor.

Ovaj je motor bio Jaguarovo remek-djelo, ali bio je bolje prilagođen novijim modelima, u E-Typeu nije donio bitne prednosti: snaga i performanse bili su slični onima šesterocilindričnog modela, a gracioznost dizajna je u produženoj, mesnatijoj dvanaesterocilindričnoj inačici poprilično izblijedila.

Sedamdesete su donijele neke druge vrijednosti i vrijeme E-Typea je prošlo. Ukupno ih je proizvedeno više od sedamdeset tisuća, što je fantastična brojka za sportski automobil visoke klase.


Komentari

loading...