Krajem 60-ih i 70-ih transkontinentalni su reliji stekli veliku popularnost, a najpoznatiji među njima održan je 1970. od Londona do Ciudad Mexica, pod pokroviteljstvom časopisa Daily Mirror…

Foto: paulb4uk

Ideja je znamenitog reli vozača Paddyja Hopkirka i australskog medijskog mogula Wyltona Dicksona bila na zanimljiv način spojiti reli i nogomet. Engleska je 1966. bila domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva, a četiri godine kasnije ta je čast pripala Meksiku, pa su organizatori odlučili spojiti ta dva grada maratonskom utrkom od preko 25.000 kilometara.

Srećom, osim Jimmyja Greavesa među natjecateljima nije bilo nogometnih zvijezda, prevladavali su profesionalni vozači relija. Na startu na stadionu Wembley 19. travnja 1970. našlo se čak 96 automobila, među kojima i tvorničke momčadi Ford, BMC i – Moskvič! Citroën je nastupao s polutvorničkom ekipom, a britanski proizvođači Hillman i Triumpha, premda nisu poslali službene momčadi, dali su veliku potporu privatnicima.

Za šarolikost natjecatelja brinula su se prijavljena vozila, među njima su bili Mini Cooper S s četiri vrata, Jeep Wagoner, GP Beach Buggy i čak dva Rolls-Royce Silver Shadow. Već na europskoj četvrtini relija, koji je uz nemali publicitet prolazio i kroz naše krajeve, odustalo je čak 25 ekipa. Nakon kruga Europom preživjeli su automobili iz Lisabona transportirani do Rio de Janeira, a onda je počela epopeja po Latinskoj Americi, koju su preživjela samo 23 automobila.

Pobjedu je ostvario jedan od najvećih reli vozača svih vremena Hannu Mikkola i suvozač Gunnar Palm vozeći tunirani Ford Escort (na slici) Imali su više od sata prednosti ispred drugoplasiranog Triumph 2.5 PI par Culceth-Syer.