MERCEDES-BENZ W123 – MOŽDA I NAJBOLJI AUTO IKAD PROIZVEDEN

Neuništiv, premda su najmlađi primjerci stari tri desetljeća, a svakodnevna je pojava, da ga ne doživljavamo kao oldtimera

Ruku na srce, kada prođemo pokraj nekog parkiranog Mercedesa W123 rijetko ćemo kada zastati, detaljnije ga pogledati i pomisliti ‘gle kako lijep stari automobil.’ Ne zato što nije lijep, njegova linija i dan danas odiše vanvremenskom, jednostavnom elegancijom karakterističnom za gotovo sve Mercedese iz epohe Bruna Sacca. Još manje zato što nije star, proizvodili su ga od 1975. do 1984., što znači da su modeli koje viđamo uglavnom već i službeno starodobnici, po svakom kriteriju. Ne, problem modela W123 u nečemu je drugom: upravo u tome što ga viđamo. Ne jednom u godini, poput Ford Granade ili Audija 100, niti jednom mjesečno poput BMW-a serije 5 ili Opel Senatora: viđamo ih svakodnevno, na desetke njih. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, no ne bi me iznenadilo da ih je danas u svakodnevnom prometu (govorim o linijama iz druge polovice sedamdesetih, da se razumijemo) više no svih nabrojanih onodobnih konkurenata zajedno. Ovaj je Mercedesov model preživio na upravo spektakularan način, izvevši trik kakvim se može podičiti samo još nekoliko automobila u povijesti: nikada nije prestao biti svakodnevno vozilo. Treba li ikojem automobilu veća pohvala od ove? Posebice znamo li da ne govorimo samo o zemljama nižeg standarda, u rasponu od Hrvatske do Namibije. Ne, stanite na prometno raskršće u Berlinu, Londonu, Parizu, Los Angelesu… Nećete morati predugo čekati, neki će primjerak dostojanstveno promaknuti pored vas.

Svakodnevnost ove serije Mercedesa navodi nas da zaboravimo kako je u svoje vrijeme W123 bio poprilično skup automobil za društvenu elitu

Koliko je zapravo W123 bio dobar automobil možda najbolje može posvjedočiti anegdota iz osamdesetih, kada su se njemački taksisti, toliko razočarani padom u kvaliteti izrade koji je nastupio s predstavljanjem nasljednika W124, u protestnom konvoju dovezli do Mercedesove tvornice u Sindelfingenu. One iste ispred koje su nadobudni njemački trgovci ranije sačekivali radnike koji su jeftinije, po cijenama dostupnim samo zaposlenicima koncerna, kupovali W123, nagovarajući ih da im prodaju tako kupljene automobile uz lijepu zaradu. Zanimljivo je da je tijekom čitavog proizvodnog vijeka ovog modela postojala lista čekanja, čak i kada je bio već gotovo čitavo desetljeće star. A ni kao nov nije baš prštao revolucionarnošću, podosta je dijelova u konstrukciji preuzeto s ranijeg modela W114. Upravo u vrijeme njegovog predstavljanja 1968. počeo je rad na nasljedniku, s idejom kreiranja automobila koji će biti sigurniji, upravljiviji, strukturalno snažniji, kvalitetniji i lakši za održavanje. Osam godina intenzivnog razvoja urodilo je ostvarenjem svih tih ciljeva i stvaranjem automobila koji će trajati vječno. Osim ako nije riječ o ranim modelima: sredinom sedamdesetih u Europi je zavladala nestašica čelika i svi su se morali snalaziti s onim što je bilo dostupno na tržištu. Ugradnja poljskog čelika niže kvalitete rezultirala je brzim prohrđavanjem prvih serija W123, no to je kasnije obilno nadoknađeno iznimno sustavnom antikorozivnom zaštitom idućih inačica modela.

Sve do potkraj sedamdesetih Mercedes je odbijao uvrstiti karavane u službenu ponudu, tek se s ovim iznimno uspješnim modelom posvetio i tom segmentu

Širina game tolika je da nema smisla ulaziti u detalje, automobil je nuđen sa čak sedamnaest različitih benzinskih i dvanaest dizelskih motora, u rasponu od slabašnih 54 do sportski impresivnih 185 KS. Među proizvedenih 2.696.915 primjeraka (enormnost brojke u sprezi s kvalitetom izrade objašnjava zašto ih još toliko često viđamo) najčešća je inačica 240D sa 454.780 komada. Devedeset posto proizvodnje otpadalo je na limuzine sa četiri vrata, no serijski su rađeni i coupe bez središnjeg nosača, produžena limuzina sa tri reda sjedala i, po prvi puta u Mercedesovoj povijesti, karavanska inačica. Danas ovaj model poneki nazivaju i ‘taksističkim’ Mercedesom, upozoravajući na jednu od najčešćih uloga ovog modela, no u praksi su ovaj prilično skup automobil kao nov kupovali i mnogi pripadnici onodobnog jet seta. Poznato je tako da je John Lennon bio ponosni vlasnik prvog primjerka modela 300TD uvezenog u Ameriku, a i povezanost nogometnih zvijezda s trokrakom zvijezdom potječe još iz vremena ove serije. I dok nam je posve jasno da je Kaiser Franz Beckenbauer vozio W123, ime Kevina Keegana na listi poznatih vlasnika možda ipak nismo očekivali. S poznatim vlasnikom ili bez njega, danas je pravo vrijeme za nabavku W123. Na tržištu je mnogo primjeraka, a čak ni najbolji među njima ne postižu visoke cijene, jer ovaj automobil još nije prešao iz sfere rabljenih vozila u oldtimere. Što će se neminovno dogoditi u godinama koje dolaze, iako je vrlo vjerojatno da će W123 još jako dugo ostati prilično uobičajena pojava na našim cestama.

Dino Milić-Jakovlić

Autor

Preporučeni sadržaj

Provjeri cijenu police auto osiguranja na današnji dan!

OsigurajMe-logo