Jacky Ickx dovezao je 1973. prototip Ferrari 312 PB do prve startne pozicije na starom Spa-Francorchamps s nevjerojatnih 263.41 km/h…
Foto: TOM, Wikimedia Commons
Poklonici Formule 1 vjerojatno vrlo dobro znaju da rekorde najbržeg ikada odvezenog kruga i dalje drži suludo hrabar i brz kolumbijski vozač Juan Pablo Montoya. On je 2004. godine u Williams-BMW-u FW26 tijekom pretkvalifikacija za VN Italije u Monzi odvezao krug prosječnom brzinom od 262,42 km/h, a taj rekord stoji i danas.
Pa onda to mora biti i najbrži krug ikada odvezen na nekoj ‘normalnoj’ stazi, zaključili bi mnogi. Dakako, na ovalnim stazama moguće su daleko veće prosječne brzine, no ipak je riječ o posve drukčijoj prirodi utrkivanja ondje. Formula 1 današnjice je nevjerojatno sofisticiran sport, tijekom desetljeća milijarde su eura, dolara ili ma koje druge valute utučene samo u svrhu da se dobiju dodatne sekunde, desetinke, stotinke…
Stoga zvuči upravo nevjerojatno da krug kojeg je odvozio Montoya nije i najbrži ikada, no ipak je upravo takav slučaj. Tražimo li uistinu najbrži krug ikada odvožen moramo se vratiti u sredinu sedamdesetih godina prošlog stoljeća i u Svjetsko prvenstvo konstruktora. Želimo li biti još precizniji, moramo se vratiti u 1973. godinu, na možda i najzloglasniju i najopasniju stazu na svijetu, stari Spa-Francorchamps.
Deset smrtnih slučajeva na 14 km dugoj, ultrabrzoj stazi u belgijskim Ardenima izazivali su sve veću zabrinutost među vozačima i doveli do bojkota, a kasnije i potpunog izbacivanja staze iz kalendara Formule 1. No ostale su kategorije i dalje vožene ondje, uključujući i prototipove, koji brzinom nikada nisu zaostajali za Formulom 1.
Kad su se prvog svibanjskog vikenda 1973. godine trkaći automobili pojavili na stazi nitko nije mogao slutiti kakva će se povijesna priča odviti ondje. Smatralo se da su Matra i Ferrari glavni konkurenti za pobjedu, no iz prikrajka je vrebala mala britanska momčad Mirage s provjerenim motorima, kao i evolucija slavnog bolida Alfa Romeo T33.
Vrijeme je bilo suho i toplo, kad su počele kvalifikacije, a takvo je ostalo cijelog vikenda. Odmah je postalo jasno da su bolidi vodeće četiri momčadi u vlastitoj klasi, postizali su vremena 15 sekundi brža po krugu od najboljih među ostalima, a minutu i više od najsporijih. Domaća legenda Jacky Ickx stuštio se stazom koju je poznavao kao vlastiti džep, bolidom Ferrari 312 PB i ostvario vrijeme kruga od 3:12.7, sekundu bolje od drugoplasirane Matre.
Prosječna brzina na 14,1 km dugoj stazi iznosila je 263.41 km/h. Tada nitko nije mogao znati da će i 48 godina kasnije te magične brojke stajati na vrhu ljestvice najbržih ikada odvezenih krugova. U samoj utrci Ickx i Brian Redman nisu imali sreće, odustali su nakon 37 krugova, zbog problemom na mjenjaču, no utrka je donijela novu nevjerojatnu priču, možda čak i fascinantniju od kvalifikacijske.
Henri Pescarolo je, bolidom Matra-Simca MS670B odvezao najbrži krug utrke za 3:13.4. To daje prosječnu brzinu kruga od 262,46 km/h, u utrci! Mislite da mu je to bilo dovoljno za pobjedu? Nije… Najbolja posada tima Matra završila na trećem mjestu, a pobjedu su odnijeli Derek Bell i Mike Hailwood bolidom Mirage M6 Ford, momčadi liliputanske spram talijanskih i francuskih konkurenata, ali velike srcem.
Oni su tisuću kilometara prešli za nešto više od četiri sata, prosječno vozeći 244.44 km/h. Tako je vikend donio vozačima bolida Ferrari i Matra nikad nadmašene brzinske rekorde, a pobjedu za tim Mirage.
