43. ROĐENDAN

Peugeot 305 (1977. – 1990.): između klasa našao je mjesto

Peugeot 305, solidan u svemu, no ni u čemu poseban, učvrstio je položaj francuske tvrtke kao ljubimca europskih kupaca konzervativnog ukusa, nesklonih eksperimentima…

Premda su mnogi, pa i slovenski ‘Avto magazin’, 1970-ih najavljivali kako će novi  model nositi oznaku Peugeot 405 i smjestiti se između serija Peugeot 204 odnosno 304 i većeg Peugeot 504. Francuzi su iznenadili predstavivši ga kao efektivnu zamjenu za manje modele, na čijim je mehaničkim osnovama i razvijen.

Dimenzijama 4240 x 1630 x 1400 mm smjestio se između ‘Golf klase’ i modela Ford TaunusOpel Ascona, a bio je manji i od otprilike istodobno predstavljenog konkurenta iz iste države, Renault 18. Dizajnom dopadljiv, donekle na tragu velikog Peugeot 604, no pomalo bezličan, dičio se za ono vrijeme dobrom sigurnošću i proračunatim deformacijskim zonama.

Nije ušao u Top 3 u izboru za europski auto godine. U ponudi su bili benzinci 1.3 sa 65 KS u modelima GL i GR, te 1.5 sa 74 KS u SR, a početkom 1978. stigao je dizelaš GRD s 50 KS. Jači motori stigli su kasnije, prvo 1980. model S snage 89 KS.

A dvije godine potom i GTX sa 105 KS. Masa je, ovisno o izvedbi, bila od 925 do 1020 kg, a najveća brzina između 147 i GTX-ovih 177 km/h. Hvaljeni mjenjač: mnogi smatraju jednim od ponajboljih 4-brzinskih ugrađivanih u velikoserijske modele.

Nažalost, projekt modela Grupe B s V6 motorom, razvijan kao moguća zamjena za Peugeot 504 Coupe na relijaškoj sceni, brzo je napušten. Za razliku od serijskih 305, koji su imali prednji pogon, taj je koncept koristio stražnji. Nakon dolaska nešto manjeg Peugeot 309 na tržište model se već činio prilično besmislenim, no proizvodnja je stala tek nakon što je napokon došao 405, pravi nasljednik.

Ljubitelja 305 danas se može izbrojati na prste, tako da na tržištu nema nikakvu cijenu, uglavnom služi kao sjajan materijal za usputno uništavanje u scenama potjere u francuskim krimićima. Za razliku od drugih onovremenih Peugeota, nije osobito popularan ni u Africi ni na Bliskom Istoku.

Još više plastike stiglo je 1982., no s posve iznova konstruiranim prednjim ovjesom, luksuznijom unutrašnjošću i, napokon, mada samo u jačim inačicama, mjenjačem s pet stupnjeva prijenosa. Nova prednja maska i masivniji branici odmah ga odaju izvana, a stigla je i nova generacija motora XU.

Praktični karavan Break predstavljen je tek 1980., dimenzijama (4260 x 1640 x 1420) nešto veći od limuzine. Zadržao je tradicionalni francuski način označavanja karavanskih vozila. Proizvedeno ih je 250.723, više nego peterostruko manje od limuzine.

Solidna prodaja: 1.649.176 primjeraka ne može se nazvati podbačajem, no manje je od dijela konkurenata. Najdulje na tržištu, sve do 1990., opstala je furgonska, komercijalna inačica, koja je ujedno bila i jedini tvornički model bez stražnjih bočnih vrata.

Pininfarinine linije: čiste su, ravne i logične, no još uvijek nisu osobito zaintrigirale ljubitelje klasika, poput većine suvremenika iz ‘rane plastične ere’.

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin