Kočna tekućina, na bazi poliglikolskih spojeva s vremenom s vremenom upija vlagu, što izaziva koroziju elemenata kočnog sustava, a pri snažnijem kočenju dolazi do isparavanja, što smanjuje učinkovitost i može izazvati otkazivanje kočnica…
Kočnice su, uz upravljački mehanizam, najvažniji automobilski sklop, jer njihova ispravnost presudno utječe na sigurnost vožnje. I najkraća vožnja s neispravnim kočnicama je ‘ruski rulet’ te ih treba redovito servisirati.
Pravodobno mijenjanje disk pločica i diskova (kod bubanj kočnica kočnih papuča) većini vozača je rutina, a vrijeme izmjene ovisi o stilu vožnje. Treba znati da su to potrošni dijelovi i na njih nema garancije. Mnogi, međutim, zanemaruju potrebu redovite izmjene tekućine za kočnice.
Provjera stanja kočnog mehanizma te stanja hidrauličke tekućine važan je dio provjera na tehničkom pregledu te je prethodno preporučljivo servisirati kočni sustav. Naime, prodor vlage u kočnu instalaciju nije moguće učinkovito spriječiti. Vlaga prodire kroz spojeve na kočnoj instalaciji i prolazi uz brtve kočnih klipova.
Kako bi se izbjeglo koncentrirano nakupljanje vlage u kočnim klipovima, kočna tekućina je namjerno ‘izvedena’ kao higroskopni medij koji u sebe ‘upija’ vlagu i što je moguće jednoličnije je raspoređuje duž cijele kočne instalacije. Tako se izbjegava povećano trošenje i nagrizanje vitalnih dijelova sustava za kočenje, posebice kočnih cilindara i gumica te smanjuje pouzdanost i trajnost kočnica.
Još je gore što prilikom zagrijavanja kočnica, ako je vlaga koncentrirana u hidrauličkim cilindrima kočne čeljusti, može doći do opasnog ‘parnog čepa’ i otkazivanja kočnica, zbog nemogućnosti prijenosa kočne sile. Zbog toga je za ispravnost hidrauličkog kočnog sustava važno da je hidraulička tekućina bez primjese vode, odnosno da njen udio bude najviše 1 posto.
Tekućina hidrauličkog sustava u pravilu se sastoji od poliglikolskih spojeva (posebno monometilnih etera i mono-n-butilnih etera trietilen glikola i pentaetilen glikola, kao i mali udjeli dietilen glikola) i drugih komponenata (sredstva za zaštitu od korozije i sredstva protiv pjenjenja) pri nižim koncentracijama.
Djelatnik stanice za tehnički pregled uzima uzorak u mjernu glavu uređaja za mjerenje vrelišta kočne tekućine koja signalizira kada je uzeta dovoljna količina tekućine.
Hidraulički sustav služi za prijenos i povećanje sile s noge vozača na kočne elemente – kočne diskove koji pritišću bokove diska ili kočne papuče. Sila pritiska stvara silu trenja, koja pomnožena s radijusom na kojem se nalazi stvara kočni okretni moment.
Na taj se način izbjegava povećano trošenje i nagrizanje vitalnih dijelova sustava za kočenje, posebice kočnih cilindara i gumica te smanjuje pouzdanost i trajnost kočnica.
Hidraulički sustav služi za prijenos i povećanje sile s noge vozača na kočne elemente – kočne diskove koji pritišću bok diska ili kočne papuče. Sila pritiska stvara silu trenja, koja pomnožena s radijusom na kojem se nalazi stvara kočni okretni moment.
Taj moment pomnožen s brzinom vrtnje kotača stvara kočnu snagu, koja usporava i zaustavlja automobil. Svi novi automobili opremljeni su servouređajem kočnica, koji angažirajući snagu motora, preko podtlačnog uređaja povećava snagu kočenja te rasterećuje nogu vozača – isti se kočni efekt postiže s manjom silom na papučici kočnice, a od 2007. kočnice se opremaju sustavom BAS.
Za ispravnost kočnica važno je da je hidraulički sustav odzračen, kako bi se sila prenosila kroz fluid. Postojanje plina to umanjuje, a u težim slučajevima i onemogućuje. Problem je što je hidraulička tekućina higroskopna, odnosno upija vlagu, prosječno 0,5 posto godišnje.
Time se smanjuje točka vrelišta, a to postaje ozbiljan problem za funkcioniranje kočnica. Naime, toplina koja nastaje trenjem, preko disk pločica i kočnih cilindara se prenosi na tekućinu hidrauličkog kočnog sustava i zagrijava je. Kad dosegne točku vrenja dolazi do isparavanja hidrauličke tekućine te smanjenja intenziteta kočenja (produženja zaustavnog puta), a u težim slučajevima i do otkazivanja kočnica, uslijed pojave ‘parnog čepa).
Hidraulička tekućina ima vrelište pri 230 do 240°C. No ona stari i upija vodu. Tekućina gubi antikorozivna svojstva, što izaziva koroziju klipova u kočionim čeljustima, kao i u drugim važnim dijelovima sustava. Tekućina hidrauličkog sustava ‘upija’ vodu kroz gumene krajeve kočionih crijeva. S povećanjem udjela vode tekućina sve više stvara probleme s korozijom i smanjenjem intenziteta kočenja.
Zbog toga hidrauličku tekućinu treba promijeniti najkasnije nakon tri godine i 50.000 km. Zbog toga se na tehničkom pregledu, uređajem za mjerenje hidrauličke tekućine mjeri vrelište hidrauličke tekućine. Minimalna temperatura vrelišta hidrauličke tekućine, s kojim se prolazi tehnički pregled je 155°C.
Niža temperatura vrenja znači da je udio vode u tekućini veći od 3 posto i tekućina je neispravna. Ispravnost hidrauličkog sustava od presudnog je značenja za sustav kočenja. Zbog toga treba redovito servisirati kočnice i nakon tri godine ili 50.000 km izmijeniti hidrauličku tekućinu, koristeći isključivo onu predviđenu za konkretno vozilo.
