Od samih početaka automobilizma proizvođačima je i vozačima bilo zanimljivo postizanje najveće dotad zabilježene brzine, no prvi uistinu zabilježen i kvalitetno izmjeren brzinski rekord postavio je Gaston de Chasseloup-Laubat 18. prosinca 1898.
Vozio je električni automobil marke Jeantaud vratolomnom brzinom od 63,13 km/h u blizini francuskog mjesta Achères. Nadmetanje je organizirao časopis La France Automobile, a brzina je mjerena na dionici od jednog kilometra s letećim startom.
Aerodinamično vozilo Jeantaud Duc značajno je za povijest automobila po još jednom detalju: smatra se kako je na njemu prvi puta umjesto dotad uobičajenih ručica upotrijebljeno kolo upravljača, inovacija koja će se vrlo brzo proširiti i ostati uobičajena sve do današnjih dana.
Gaston de Chasseloup-Laubat bio je jedan od najznačajnijih vozača ranih utrka, no slavu je prvenstveno stekao višestrukim obaranjem svjetskog brzinskog rekorda, kao i bespoštednom borbom u kojoj mu je protivnik bio s Belgijanac Camille Jenatzy, nazivanim ‘crvenim vragom’, zbog guste crvene brade, za titulu najbržeg vozača na svijetu.
Obojica su u borbi za rekord koristili tada najrazvijenije električne automobile. U toj je borbi 29. travnja 1899. aerodinamičnim vozilom ‘La Jamais Contente’ (Nikad zadovoljan) Jenatzy probio barijeru od 100 km/h. Vozilo je imalo dva elektromotora Postel-Vinay od po 25 kW, koji su izvlačili 124 Ampera i radili na naponu od 200 V, a postignuta je brzina iznosila 105,9 km/h.
