Puka sreća na Jarunu spriječila veću prometnu tragediju, za čiju su izvjesnost znali svi osim policije!

Vozio sam 180 na Jarunu – bila je ultimativna ‘fora’ koja je kružila polusvijetom automobilskih fanatika, osoba spremnih najbrutalnije, najpogibeljnije i najbezobzirnije kršiti prometne propise, kako bi ispali ‘frajeri’, hvalili se u društvu, ne prezajući sjesti za volan pod utjecajem alkohola i nedozvoljenih supstanci…

Tražio se ‘heroj’ koji će u takvoj nelegalnoj utrci (pojam vrijedi za utrkivanje više vozila istodobno, kao i kad se u određenoj dionici u određenom trenutku natječe samo jedan automobil, etapno) podignuti letvicu više. Izgradnja dvostrukih biciklističkih staza na Jarunu omogućila je izbjegavanje ‘ležećih policajaca’ pri velikoj brzini, a policijskih radarskih kamera nema.

Za postojanje takvih nelegalnih utrka na Jarunu u sitnim, a i u jutarnjim satima, kao donedavno na zadarskoj rivi, znali su svi osim – prometne policije!

Najbolji dokaz da je neki sigurnosni slučaj loš je kad se u njemu najbolje pouzdati u sreću, puki sklop sretnih okolnosti. Zorno je to pokazala užasna nesreća u kojoj je vozač dvotonskog američkog karavana Chrysler 300C Touring 3.0 CRD brzinom od oko 150 km/h, u pješačkoj i biciklističkoj zoni (!) oko zagrebačkog jezera Jarun, nakon gubitka dinamičke stabilnosti i upravljačke kontrole (vjerojatno je sumanutom brzinom zakačio ‘ležećeg policajca’) ušao u ‘smrtonosnu piruetu’ i nakon izlijetanja s kolnika i preko biciklističkih staza bočno udario u stablo (jedan od najsmrtonosnijih ishoda u prometu).

Poginuo je samo krajnje neodgovorni vozač. Sreća, velika sreća, što pritom nije pokupio jutarnje pješake, bicikliste, djecu…

Krajnje neodgovorni vozač brutalno je kršio Zakon o sigurnosti prometa na cestama, čl. 53. st. 3 (vozeći višestruko vrže od ograničenja) i čl. 51 st. 1 (vozeći neprilagođenom brzinom), vjerojatno i čl. 46. st. 1 (ne vozeći sredinom trake, kako bi izbjegao ‘ležeće policajce’).

Je li bilo i dodatnih prekršaja, vožnje pod utjecajem nedozvoljenih supstanci i/ili korištenja mobitela, u svrhu snimanja nerazumne vožnje, pokazat će istraga.
No već evidentno, bila je to obijesna vožnja ‘par excellence’, čime je vozač počinio kazneno djelo, po čl. 226. Kaznenog zakona

Ova je nesreća potvrdila da je povećanje izvjesnosti kažnjava apsolutni prioritet u rješavanju prometne sigurnosti, u dvije razine: postavljanje radarskih kamera (evidentiranje teških prekršitelja) i rješavanje stanja u pravosuđa (propisno kažnjavanje u razumnom roku).

No, zapitajmo se je su li nelegalne automobilske utrke, poput one početkom svibnja na zadarskoj rivi, s tri poginule mlade osobe, a pukom je srećom tragediju izbjeglo dvoje šetača i ove jutrošnje na Jarunu, gdje samo pukom srećom, osim nerazumnog vozača nisu poginule druge osobe, možda i djeca, za koje su praktički ‘svi znali’, osim policije, moguće u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Francuskoj, Švedskoj…? Naravno da nisu.

Stoga treba povući poveznicu s indijskom poslovicom – Zašto pas liže m…? Zato što može! Zašto je krajnje neodgovorni mladi vozač sumanuto jurio zadarskom rivom i zašto je slično vozačko divljaštvo jutros napravio vozač u pješačko/biciklističkoj zonu zagrebačkog Jarunskog jezera? Zato što su mogli! I tu je bit problema. Nisu se nimalo plašili da bi za svoje prometno divljaštvo mogli biti kažnjeni.

Stoput sam govorio, pisao, a ova nesreća traži da se ponovi: poništenje vozačke dozvole, dakle dodjela 12 i više kaznenih bodova treba uvesti za jednu prometnu situaciju.

Ovakvu sumanutu, brutalno obijesnu vožnju, usporedivu s onom iz kolovoza 2018., kad je Marin Kamenički ultrasportskim Mercedes-AMG C63 zagrebačkom Ilicom vozio 195 km/h i pritom ubio dvije osobe, dakle jednu prometnu situaciju, policija treba odmah procesuirati, primjerice s 18 kaznih bodova. Potom se zna što slijedi.

Još je jedna bizarnost vezana za jutrošnju prometnu tragediju na Jarunu. Chrysler 300C Touring 3.0 CRD, po registarskim tablicama izvorno iz flote EUROlinea, tadašnjeg zastupnika DaimlerChryslera, isti je, čak je i boja ista(!), kao automobil kojim je početkom 2010. Radimir Čačić, bivši prvi potpredsjednik vlade i sadašnji župan, na mađarskoj autocesti usmrtio dvije osobe.

Riječ je o američkoj izvedenici Mercedes-Benza E-klase serije W211 (‘Okan’ druge generacije), koja se proizvodila od 2004. do 2010. Njegov turbodizelski motor V6, oznake 3.0 CRD, izvorno Mercedes-Benz OM 642, s 218 KS, lako se, naravno nelegalno, ‘čipira’ na 250 do 300 KS.

Premda je, u nespretnim i neodgovornim rukama iznimno opasan i pogibeljan (velika snaga na stražnjim kotačima, bez suvremenih sustava aktivne sigurnosti, a tada je DaimlerChrysler štedio na kvaliteti lima i antikorozivnoj zaštiti, pa su i Okani često prohrđali) možete ga vrlo povoljno kupiti rabljenog.

Ne trebate platiti nikakvu trošarinu, država vas oslobađa i godišnjeg poreza! Ali, ako hoćete kupiti novi, sigurni automobil, koji čuva živote u prometu, e tu će vas država teško penalizirati, višestrukim porezima i trošarinom…

Slika je ilustracija


Komentari

loading...