Masivna izvedba, srodna s Vectrinom, pogoršava performanse, ali pokazuje izdržljivost, probleme najčešće stvaraju zamašnjak podijeljene mase, brizgaljke i elektronički sklopovi
Prošla su vremena kad su Alfe bile na visokoj cijeni. Razloga je više, ali model 159 znatno je bolji od uvriježenog mišljenja o talijanskim automobilima. Predstavljen je u ožujku 2005., kao nasljednik uspješnog modela 156, a godinu kasnije stigao je karavan 159 Sportwagon. Razvijen je u vrijeme ‘braka’ Fiata (vlasnika Alfa Romea) i GM-a, pa koristi istu platformu kao Opel Vectra. Upravo se ta suradnja, prekinuta u vrijeme lansiranja 159-ice, pokazala ključnom za ovaj model, na dva načina. To je dosad najsolidniji primjerak Alfa Romea, koji se masivnošću i dojmom kvalitete izjednačio s njemačkim modelima.  S druge pak strane ta je koncepcijska filozofija ‘ubila’ duh i temperament Alfa Romea. Model 159 triput smo testirali i na nas je ostavio povoljan dojam, dijelom i stoga što ga nismo gledali očima ‘Alfista’. Djeluje solidno i čvrsto, a desetak vlasnika koje smo proteklih godina o tome pitali, iznijelo je povoljno mišljenje. Dobra se kvaliteta vidi već na prvi pogled, limarija je uvjerljiva, a izvedba unutrašnjosti i materijala također su korektni. Ipak, službene statistike TÜV-a i Dekre ne ‘govore’ dobro te je talijanska limuzina u svim listama pouzdanosti u donjem dijelu. Alfa Romeo 159 se prestao proizvoditi krajem 2011. i tek je 2016. dobio nasljednika – Giuliju, što također govori za sebe i smanjuje vrijednost auta. Stoga se ne plašite obarati cijenu u pregovorima o kupnji.Međuosni razmak od 2700 mm otkriva da je napravljen na platformi kao i posljednja Opel Vectra. To je povećalo solidnost, a masu dizelskog modela na više od tone i polMasivna izvedba jamči dugovječnost, a činjenica da najviše problema ima s elektronikom, ide u prilog kupcu – ono što se imalo pokvariti već se pokvarilo te je popravljeno ili izmijenjeno. Nije dobro ako je prethodni vlasnik sklon sportskoj vožnji, što se često prepoznaje po sportskim preradama te istrošenosti diskova i dotrajalom ispušnom sustavu. Ako se pohvali da je snagu povećao ‘čipiranjem’, to je veliki minus i ukazuje na moguću istrošenost vitalnih dijelova motora. Službeno nema dobar rejting pouzdanosti. Po statistikama njemačkog TÜV-a iz 2014. (posljednjim u kojima je uvršten), među 107 modela starih 6-7 godina, Alfa Romeo 159 je na 101. mjestu. Po solidnosti karoserije i otpornosti na prohrđavanje talijanska je limuzina među boljima u klasi, ali je zbog toga tromija i više troši. I kod starijih primjeraka sve djeluje kompaktno te je unutrašnjost bez ‘cvrčaka’. Dobru ocjenu zaslužuje i podvozje, koje je izdržljivo i na lošim prometnicama. Statistike pouzdanosti agencije Dekra daju nešto bolji plasman nego TÜV, a gotovo svaki četvrti kvar (24,4 posto) odnosi se na elektriku i elektroniku. Kao u većini talijanskih automobila problem je s previsokim naponom električne instalacije, zbog čega često pregaraju žarulje. Na drugom su mjestu problemi sa središnjim upravljačkim modulom (centralinom) te elektroničkim senzorima i davačima.Premda materijali nisu premium izvedbe, ni kod najstarijih izvedbi nema ‘cvrčaka’, a upravljač i mjenjač zadržavaju preciznost. Izvedbe je korektna, a ergonomija pohvalnaProblema je više kod benzinskih nego dizelskih modela. Zbog mase od 1,6 tona, u dizelskoj verziji, a često i zbog agresivne vožnje, prednji diskovi teško izdrže više od 80.000 km. Stupanj njihovog istrošenja i izbrazdanost otkrivaju i opće stanje rabljenog primjerka. Ubrzano trošenje diskova često izazivaju ‘sportske’ kočne obloge, a kod starijih je primjeraka nepouzdana i ručna kočnica. Po statistikama agencije Dekra kočnice su na drugom mjestu po učestalosti među svim kvarovima, s udjelom 14,4 posto.  Motor, ali samo dizelski, najbolji je sklop, posebno 8-ventilski 1.9 JTD sa 120 KS, premda ga mnogi ne vole zbog tromosti. Dobar je i 16V sa 150 KS, kod kojeg je jedini osjetljivi sklop zamašnjak podijeljene mase. Imam dobra iskustva s turbodizelskim motorima 1.9 JTD. Pokazali su se neočekivano dugovječnima te bez problema prolaze i 500.000 km. Čak su solidniji od njemačkih i francuskih konkurenata, što je mnogima iznenađujuće. Za mene nije, jer dugo pratim talijanske dizelaše i poznata mi je njihova kvaliteta, još od izvedbi iz 80-ih. Problema s njima bilo je uglavnom zbog lošeg održavanja.90 posto modela opremljeno je dizelašima 1.9 JTD sa 120 i 150 KS (na slici), koji su i najizdržljiviji, pogotovo osnovni 8-ventilski sa 120 KSMeđu kvarovima najčešći su blokiranje EGR ventila zbog gareži, propuštanje ispušnog plina na kolektoru turbine i nepravilnosti brizgaljki, najčešće zbog lošeg goriva, naglašava Mirko Pinjušić specijalizirani mehaničar za dizelske motore.   Peterocilindarski dizelaš 2.4 JTD također je dobar, ali ne kao 1.9 JTD. Problem je nastao povećanjem 1.9 JTD, dodavanjem jednog cilindra, uz zadržavanje iste uljne pumpe, koja za veći motor nije dobro dimenzionirana. Zbog toga su im osjetljivi turbopunjači, pa je greška nakon kvara odmah ugraditi novi, bez provjere tlaka ulja. Ako je motor u dobrom stanju, kad je zagrijan, na leru tlak ulja treba biti minimalno 1,5 bara, a na 1500/min treba porasti na najmanje 4 bara. Ako to nije slučaj, novi turbopunjač brzo otkaže. Naime, vrti se do 230.000/min, pa prvi strada zbog problema s podmazivanjem. Treba, dakle, najprije dovesti motor u red, izmjenom ležajeva radilice (glavnih i letećih) te uljne pumpe pa tek potom ugraditi novi turbopunjač. Smanjenje zračnosti u ležajevima nužno je za uspostavu potrebnog tlaka ulja i dobrog podmazivanja. Problema je bilo i zbog korištenja lošeg motornog ulja – treba koristiti isključivo potpuno sintetično. Benzinci s direktnim ubrizgavanjem 1.9 JTS i 2.2 JTS imaju osjetljiv sustav ubrizgavanja.

Autor