Renault 4 je 1961. uveo zatvoreni, stlačeni rashladni sustav motora

Zatvaranjem rashladnog sustava omogućena je ugradnja kompenzacijske posude, kojom je prestala potreba za dolijevanjem rashladne tekućine, a temperatura vrenja povišena je na 115 Celzijevih stupnjeva. To je povećalo pouzdanost i učinkovitost motora modela Renault 4…

Renault 4 je, uz Fiću,  jedan je od najslavnijih auta na našim prostora. To je, nakon legendarnog Minija, prvi visokoserijski automobil novog doba s prednjim pogonom (nakon kultnog Traction Avanta) i prvi kombi automobil niže klase.

O tom smo legendarnom modelu sve bitno napisali, a ono što je povod ovog članka je inovativnost u sustavu tekućinskog hlađenja motora. Naime, standardni sustavi tada su bili otvoreni pa je voda ključala na 100 Celzijevih stupnjeva, pa su pri povećanim opterećenjima, posebice ljeti, motori često ‘zakuhavali’ (sinonim za vrenje rashladne tekućine).

Renault 4 bio je opremljen OHV motorom serije Billancourt, s tri ležaja radilice, obujma 747 ccm i snage 24 KS, koji je povećan na 845 ccm i 29 KS, potom na 34 KS, a u posljednje se verzije ugrađivao Cleon-Fonte, OHV s pet ležajeva radilice, obujma 1108 ccm i snage 34 KS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako se zbog isparavanja razina rashladne tekućine smanjuje, bilo je potrebno redovito je kontrolirati i po potrebi dolijevati. U suprotnom, moglo je zakazati hlađenje, što izaziva havariju motora (ubrzano trošenje i zaribavanje).Renault 4 je 1961. uveo zatvoreni rashladni sustav s kompenzacijskom posudom, u koju je odlazio višak rashladne tekućine, a i iz nje se nadoknađivao manjak u sustavu.

No s tim je sustavom postalo važno upozorenje: ‘ne otvarajte čep hladnjaka, niti kompenzacijske posude dok je motor vruć’, jer otvaranjem dolazi do opasnog prskanja vruće tekućine. To je posljedica stlačivanja (prešurizacije) zatvorenog rashladnog sustava, jer pumpa rashladne tekućine gura tekućinu u zatvoreni sustav (prostor).

Zabrtvljena je i kompenzacijska posuda, pa je preostali zrak (iznad rashladne tekućine) stlačen, djelujući poput opruge, stlačivao rashladnu tekućinu u zatvorenom prostoru. U rashladnom sustavu motora Renaulta 4 bio je nad-tlak 0,3 do 0,5 bara te je uvedena cjelogodišnja rashladna tekućina na bazi alkohola etilen-glikola (otrovnog!), koju su mnogi prozvali antifriz (engl. antifreeze).

Povećanjem tlaka povećava se temperatura vrenja tekućine (na tom principu rade, skraćuju vrijeme kuhanja ‘ekspres-lonci’, a usto je temperatura vrenja rashladne tekućine viša nego vode. Zbog toga se rashladna tekućina u uzdužno postavljenom motoru Renaulta 4 mogla bez problema zagrijati do 110, a granica vrenja bila je oko 115 Celzijevih stupnjeva.

Danas svi motori koriste stlačeni (prešurizirani) rashladni sustav s tlakom do 2 bara te je sigurno područje do 130, a temperatura vrenja podignuta je na oko 135 Celzijevih stupnjeva. To omogućava i povišenje radne temperature motora, naravno uz kvalitetnije (otpornije ) materijale.

Time se povećava učinkovitost procesa izgaranja i smanjuju toplinski gubici. Rezultat je povećanje snage motora te smanjuje potrošnje goriva i emisije štetnih plinova. Dakle, ako niste znali, zatvoreni, stlačeni rashladni sustav motora dugujemo legendarnom Renaultu 4, ‘Malom divu’…

Inovativni automobili (1): Renault Fuego GTX 1982. uveo daljinsko otvaranje vrata

Inovativni automobili (2): Ford Vedette 1948. uveo MacPhersonovu opružnu nogu

 


Komentari