Krajem 1970-ih na naše su tržište počeli stizati prvi automobili sa servouređajem kočnica. Dotada su se opremali klasičnim hidrauličkim sustavom, koji se aktivirao isključivo nožnom silom i energijom vozača…
Kako bi se olakšalo kočenje i napor vozača, ali i da bi se povećala učinkovitost kočnica i povećanje sigurnosti, sredinom 1950-ih, a početkom 1960-ih počeli su se uvoditi na europsko tržište. Belgijski inženjer Albert Dewandre je 1927. osmislio sustav s podtlačnim (vakuumskim) uređajem.
Riječ je o uređaju koji smanjuje potrebnu silu na papučici kočnice, podtlakom koji privlači membranu pričvršćenu na motku, jednom stranom spojenom na klip glavnog hidrauličkog cilindra, a drugom na polužni mehanizam papučice.
Njime se, omjerom krakova, na motki stvara sila veća od sile na papučici, te joj se pridodaje sila membrane (množenjem diferencijalnog tlaka između lijeve i desne komore s površinom membrane).
Papučicu je potrebno nagaziti manjom silom, a kočnice bolje ‘grizu’. Spoj je paralelan (premda izgleda serijski), pa je moguće kočenje, ali znatno većom silom noge, i ako servo otkaže.
Kod benzinskog se auta podtlak stvara spajanjem komore serva, cjevčicom, s usisnim kolektorom, jer usisavanjem zraka odnosno smjese zraka i benzina kroz usis prigušen zaklopkom, u drugom se taktu, u usisnom kolektoru iza zaklopke i u cilindru javlja podtlak, a kod dizelaša vakuum-pumpom (radi s neprigušenim usisom).
Opisali smo klasičan vakuumski (podtlačni) servouređaj. Noviji automobili imaju hidraulički, s hidropneumatskim energetskim spremnikom, koji daje kočnu silu i energiju za dodatni kočni impuls, koji se koristi za tad ESP uređaja i autonomnog kočenja, a istodobno i za kočnu potporu vozaču (funkciju servouređaja).
Treći je kočni servosustav elektromehanički, koji se koristi u električnim automobilima, a među klasičnim automobilima, prvi su ga počeo koristiti Porsche 918 Boxster i Porsche 918 Spyder.
