Tragično nedjeljno jutro 31. listopada 1954. ostalo je zapisano kao najveća tramvajska nesreća u kojoj je živote izgubilo 19 osoba, a još ih je preko 30 bilo teško ozlijeđeno…
Prijevoz tramvajem uvijek je djelovao kao siguran odabir. No, u moru velikih brojki mora se zalomiti i pokoji problem. Na žalost po sve nas, grad Zagreb je taj dan zapamtio za sva vremena. Tramvajska linija koja danas ne postoji i tramvaj koji je zakazao u najgorem trenutku, to jutro se zamjerio sudbini.U masovnom pohodu na Mirogoj, taman dan pred Svi Svete, u nedjelju 31. listopada 1954. Zagreb je bio zavijen u crno. U najvećoj tramvajskoj nesreći u kojoj je živote izgubilo 19 osoba a još ih je 37 teško ozlijeđeno.Nesretni slučaj dogodio se pri vožnji tramvaja linije 13 nizbrdo po pružnoj dionici Mirogoj – Gupčeva zvijezda, na kojoj je najveći uzdužni nagib iznosio više od 9%. Tramvaj je krenuo s Mirogoja i spustio ručnu kočnicu za 4 od pet okretaja. Spuštajući se nizbrdo i ulazeći u prvi zavoj, kada je htio uključiti tračničku kočnicu, opazio je da ona ne djeluje. Vozač je bezuspješno pokušavao na sve načine zaustaviti prometalo.Na žalost, kočenje pijeskom također nije urodilo plodom, budući da je tramvaj dosegnu brzinu veću od 80 km/h…. Pet puta već od predviđene i dozvoljene brzine za tu dionicu.Zadnji zavoj pokazao se tragičnim, ispred Gupčeve zvijezde izletio je iz tračnica prema drugoj strani ceste. Pao je na bok i tako prešao 40 metara. U Zagrebu je zavladao šok, tuga. Vozila hitne pomoći dolazila su sa svih strana grada…Kasnije se provodila velika istraga, a kasnije je potvrđena krivnja vozača koji nije dobro postupao u vožnji. Osim toga, tramvajska kola garažnog broja 21 ranije tog dana imala sudar na dionici između Degenove i Medveščaka. Tramvaj je tada zahvatio i prevrnuo zaprežna kola, no kako nije bilo veće štete, vozač je nastavio vožnju prema Mirogoju.Također, tim koji je provodio istragu, detaljno je pregledao ostatke vozila, električne uređaje, kao i postupke vozača koji je u teškom stanju bio u bolnici. Otkrio je kako se odmah moglo osjetiti kako nešto nije u redu, magnetske kočnice nisu hvatale, pa se odlučio na korištenje pijeska. Budući da ga nije puno pronađeno uzduž mirogojske pruge, u istrazi se postavilo pitanje, je li ga bilo dovoljno nakon sudara u Degenovoj.
Danas na toj dionici voze autobusi ZET-a. 

Autor