Trebala je biti Alfa Romeo, no umjesto toga donijela je slavu Japancima
Kad su sredinom 60-ih prve Mazde počele stizati na naše ceste većina je zazirala od neobičnih automobila tko zna kakve kvalitete. U vrijeme dok su njemački auti bili ‘zakon’, u ‘Japance’ se sumnjalo. Na, već nakon nekoliko godina počelo se govoriti da su kvalitetni, da se ne kvare, a nakon desetak počeli su prvi hvalospjevi. Jer, Mazde 1200 i 1500 su se pokazale jednostavno, neuništivima.Tridesetak godina kasnije hrvatski se zastupnik pohvalio fascinantnim podatkom kako je više od polovice 60-tih prodanih Mazdi i dalje vozilo i bilo registrirano, no nažalost interes za japanskim oldtajmerima nije velik kod nas, pa su u međuvremenu ipak iščezle sa cesta. Veća je Mazda, model 1500, dizajnirana kod Bertonea, a njegov tadašnji glavni dizajner Giorgetto Giugiaro brinuo se za dizajn automobila koji će po prezentaciji na tokijskom salonu 1966. izazvati senzaciju.Ta senzacija ima i vrlo zanimljivu priču. Mnogi stilistički detalji Mazde 1500 vrlo snažno podsjećaju na klasičnu Alfa Romeo Giuliju Sprint: pogledajte linije bokova, poklopac motora… Uistinu, inicijalno je ovaj oblik predložen milanskoj tvrtki, a potom recikliran i poslan u Hiroshimu. U Alfi su se odlučili za dizajn danas nam poznat kao 1750/2000 Berlina, privlačan no ipak pomalo blijed pored ‘otpatka’ koji je završio u Japanu.Ne baš doslovno. Japancima je ova Mazda tada bila preskupa, ali se dobro prodavala u Australiji i Europi. Na nekim je tržištima model nuđen pod oznakom Luce, a talijanska riječ za svjetlost podsjećala je na suradnju s Bertoneom. Velike staklene površine nudile su mnogo bolju preglednost od današnjih, samo u sudaru sigurnijih automobila. I unutrašnjost naglašava tadašnje sportske ambicije tvrtke iz Hiroshime.S mehaničke strane 1500 je bio model vrlo klasične mehaničke konstrukcije, sa stražnjim pogonom, 4-stupanjskim mjenjačem i rednim 4-cilindričnim motorom od 78 KS, u kasnijoj inačici SS dvostrukim karburatorima pojačanim na 86 KS. Postojao je i model 1800 sa 104 KS. Osnovna kvaliteta modela ipak je ležala u vrhunskoj izradi, ali i u samoj konstrukciji, koja kao da je bila namijenjena mnogo snažnijem i težem automobilu.Mehanička robusnost dovela je do popularnosti karavana, koji je činio otprilike četvrtinu od ukupno do 1972. prodanih 160.000 primjeraka. Praktični karavan je imao nešto veći prtljažnik od konkurenata, ali i deklariranu nosivost otprilike upola veću od ma kojeg drugog automobila u klasi. Najrjeđa je inačica, koja nije prodavana u Europi, coupe model R130 s Wankelovim motorom od 126 KS i prednjim pogonom.

Autor