Prodavači goriva prestat će nuditi premium goriva, koja osiguravaju bolje performanse te povećavaju trajnost vitalnih dijelova motora…
Na gubitku će biti svi, jer je ova odluka vlade protivna stručnim, ekonomskim i tehničkim kriterijima, u funkciji političkog marketinga.
Autor: Željko Marušić
Kvaliteta goriva na našim crpkama je dobra, za razliku od situacije početkom 2000-ih kad domaće gorivo nije bilo usklađeno s europskim normama i novim turbodizelskim motorima s direktnim ubrizgavanjem. Ispunjavaju Europske norme EN 228 i 590. No oni koji češće voze u inozemstvu potvrdi će vam da kad se tankira Austriji i Njemačkoj, pa čak i Sloveniji, automobil s količinom goriva iz spremnika može prijeći pedesetak kilometara više, osjeća se da i ljepše radi i bolje vuče.
Službeno, kvaliteta goriva na domaćem tržištu jednaka kao i u razvijenijim zemljama EU-a, jednako kao i kvaliteta brendiranih čokolada, konzervirane hrane, praška za pranje rublja… Službeno da, ali stvarno postoje razlike, što je poznato svima i o tome postoje čak i relevantna istraživanja. Usto, kad je u Hrvatskoj posljednji put napravljeno opsežno istraživanje kvalitete goriva? Pod pritiskom medija bilo je to 2014., a prije toga 2006. Kakva goriva točimo na našim crpkama, pogotovo izvan turističke sezone i kako će na kvalitetu naših goriva utjecati odluka Vlade o limitiranju cijena benzinskog i dizelskog goriva na našim crpkama?
Kvaliteta goriva, a to se tiče energetske vrijednosti, čistoće i aditiva važna je za performanse i potrošnju goriva, te pouzdanost, odnosno trajnost vitalnih dijelova i sklopova, u sustavima napajanja i izgaranja. To je posebice važno kod novih motora, benzinskih, dizelskih i hibridnih, koji su odreda opremljeni turbopunjačima, složenim sustavima visokotlačnog ubrizgavanja te pročišćavanja ispušnih plinova. Zbog toga se na našim tržištima nude i goriva premium kvalitete, Premium, Class, Q Max, Ecto…
Posljedice točenja goriva neodgovarajuće kvalitete ne osjete se odmah (osim ako nije riječ o velikim poremećajima kvalitete, većem udjelu nečistoća i vode). Kod benzinskog goriva je usto važan i oktanski broj – svi suvremeni benzinski motori imaju kompresijski omjer 10:1 i viši, usto s turbopunjačem i za njih je znatno bolje koristiti skuplje 100-oktansko gorivo. Štiti motor od opasnog detonantnog izgaranja, a usto smanjuje potrošnju goriva za 1 do 2 posto, što kompenzira višu cijenu.
Vitalni dijelovi motora, poput visokotlačnih brizgaljki, turbopunjača, pročistača krutih čestica (dizelskog DPF i benzinskog GPF) projektirani su izdržati 250.000 km. Kod nas se to često događa nakon 100.000 km, ponekad i ranije. A samo jedna brizgaljka goriva stoji 2500 do 4000 kn, turbopunjač 10.000 do 20.000 kn, DPF 8000 do 12.000 kn. U porastu je biznis servisa koji čiste DPF, premda u razvijenijim zemljama to nije potrebno, a servisnim protokolom suvremenih automobila nije ni predviđeno (jedino izmjena).
Problem je kod nas riješen jer su premium goriva na hrvatskim crpkama nudila ono što je na bogatijim tržištima standard. A standard bi se, slikovito, mogao usporediti s “budget” proizvodima – čokoladom s manjim udjelom kakaoa, ribljim konzervama s manje ribe, mesnim okruglicama s manje mesa, praškom za rublje s manje najvažnije i najskuplje supstance. Tako je, budimo realni i s gorivom.
Država je, umjesto smanjenja trošarina i poreza, pribjegla smanjenju trgovačkih marži. Pritom je, uvođenjem jedinstvenog ograničenja cijene, za benzinsko, odnosno dizelsko gorivo, poništila važne efekte, odnosno koristi premium goriva. Naravno da će distributeri sada prestati nuditi kvalitetnije i skuplje premium gorivo, odnosno plasirat će samo onu količinu koju ne mogu skladištiti, kako bi pričekali ukidanje ove odredbe. A vlasnici najsofisticiranijih, dakle i specifično najopterećenijih motora automobila, moći će kupovati samo osnovno gorivo, čiju kvalitetu odavno nitko nije kontrolirao.
Na gubitku će biti svi, jer je ova odluka vlade protivna stručnim, ekonomskim i tehničkim kriterijima te je u funkciji političkog marketinga. Eto, vlada vodi računa o interesima građana, odnosno vlasnika automobila… Zbog toga su nužne sljedeće mjere:
1. Kratkoročno: omogućiti distributerima da uz obično gorivo po ograničenoj cijeni, nude i premium gorivo po tržišnim uvjetima, čak i po cijenu manjka ponude običnog goriva.
2. Dugoročno: trošarinu goriva mijenjati ovisno o socijalnim, gospodarskim i turističkim prilikama. Nije nam u interesu da naši građani odlaze tankirati u istočna susjedstva, a itekako nam je nacionalni interes, kao dominantno cestovnoj turističkoj destinaciji, turiste privlačiti i za nekoliko postotaka nižom cijenom goriva nego u turističkom okruženju.
