Pauci na rubu zakona i morala, vozači nisu krivi za sve…

Nitko razuman nije protiv premještanja pogrešno parkiranih vozila, posebice kad smanjuju učinkovitost i sigurnost prometa. No, u našim uvjetima mnogo je toga upitno. Nesređen promet u mirovanju, kako se stručno naziva problematika parkiranja vozila, ne bi se trebao prelamati preko leđa vozača…

Na jedno parkirno mjesto u središtima gradova nerijetko cilja pet i više automobila, a u područjima najvećeg nesrazmjera raspoloživih i potrebnih parkirnih mjesta zloglasni ‘pauci’ (kamioni-dizalice) patroliraju poput hijena oko plijena. Revnost njihova posla mogla bi se i prihvatiti da nije čudnog odabira “žrtava“, najčešće prema kriteriju najlakšeg i najbržeg dizanja.

Još je teže prihvatiti njihovu nezainteresiranost prema upadljivo zapuštenim, neregistriranim vozilima, kakvih još uvijek ima i na parkiralištima u samim središtima gradova. Zbog velike nekorektnosti njihovih vlasnika, koji uzurpiraju parkirna mjesta višestruko vrjednija od vozila koje ostavljaju te nekvalitetnog rada službi za premještanje vozila, mnogi su vlasnici uredno registriranih vozila prisiljeni parkirati na nedozvoljenim mjestima.

Posebice je neprihvatljivo neizdavanje vozila dok vlasnik ne podmiri račun. Takvo tumačenja zakona i dijeljenja pravde već je poodavno uzela maha. Ako vlasnika pogrešno parkiranog vozila snađe nesreća da mu se automobil nađe na ograđenom odlagalištu, malo vrijedi spoznaja da tvrtke koje premještaju vozila, prema Zakonu o obveznim odnosima, ne mogu nad njima ostvariti založno pravo.

Takav je postupak pravno upitan i u osnovi nemoralan. Kako inače objasniti činjenicu da se službe imenovane od države ne žele pouzdati u pravni sustav, kako bi ishodili zakonom predviđenu naknadu za obavljeno premještanje. Pribjegavaju klasičnoj ucjeni, protupravno zadržavajući vozila, koja mnogim vlasnicima imaju vrijednost koja nije samo materijalna.

Nije lako odmah osigurati svotu, za koju neki rade i tjedan dana, a šok koji vlasnici automobila tada dožive može imati utjecaja i na sigurnost prometa. Ako bi se utvrdilo da takva služba pritom krši zakon, više nego vozači koji pogrešno parkiraju vozila, kako postupiti prema njoj? Zakon bi trebao biti jednak za sve.

Lako je tjerati mak na konac prema vozačima, koristeći njihov neravnopravan položaj u prometu. U situaciji dok na cestama mnogo toga ne štima, dok parkirališta ima višestruko manje od potrebnog, prometna je signalizacija velikim dijelom nevidljiva, ceste su pune udarnih rupa, crne točke nisu sanirane, a policiju se viđa u neispravnim vozilima, postupke bi trebalo ublažiti.

Vlasnike pogrešno parkiranih vozila, koja izravno ne remete sigurnost i odvijanje prometa, bilo bi korektnije kažnjavati po zakonu, bez nužnog odvoženja vozila. ‘Pauci’ u gradskim središtima često rade više štete nego koristi, jer usporavaju, a ponekad i blokiraju promet.

Aktivnosti bi trebalo usmjeriti prema ubrzanoj izradi novih parkirališta, a cijenu parkiranja prilagoditi mogućnostima prosječnih vozača. Zbog previsokih cijena, posebice za zaposlene, koji vozila ostavljaju tijekom cijelog radnog vremena, mnoga parkirališta zjape prazna.


Komentari

loading...