KOMENTAR SUDSKOG VJEŠTAKA

Presnažni automobili, u neodgovornim i neiskusnim rukama, smrtna opasnost za sve!

Marin Kamenički, 20-godišnjak u supersportskom Mercedes-AMG C63, s 510 KS, vrijednom više od milijun kuna. Ilica, glavna zagrebačka ulica koja vodi kroz centar prema zapadu. Dvije smrtno stradale osobe, jedna teško ozlijeđena s trajnim posljedicama…

Prvo što se običan prosječan građanin zapita je otkud 20-godišnjaku automobil dvostruko vrjedniji od prosječnog stana u kakvom oni žive. Tko su roditelji koji su mu ga kupili? U medijima se pojavljuju slike mladića s tada aktualnom predsjednicom države te povezanost s vladajućom strankom.

Pojavljuju se i slike ‘zlatne mladeži’ s autima milijunskih vrijednosti, slike bjesomučnog paljenja guma koje se ubrzo uklanjaju, a naš je glavni lik njihov vođa, koji, kakve li ironije, promovira sigurnu vožnju!?

Prosječnom građaninu to izgleda kao ismijavanje onih koji pošteno rade osam do šesnaest sati svaki dan, da bi na kredit kupili auto niže ili kompaktne klase, najčešće rabljeni. To izgleda kao ismijavanje poštenih ljudi, nabacivanjem bogatstva i političke moči. Sve to ne bi bilo tako strašno da se istragom nije utvrdilo kako je supersportski auto vozio brzinom 195 km/h!

Naravno, obični ljudi uopće nisu mogli pretpostaviti da netko gradom vozi četverostruko većom brzinom od dozvoljene. Nisu mogli niti pretpostaviti da postoji takva bahatost i bezobzirnost vozača. Stigla je nepravomoćna presuda, neki vele malo zatvora je dobio, neki vele puno, svako ima pravo na mišljenje. Kao što je bilo za pretpostaviti, branio ga je vrhunski odvjetnik, poznajem ga, vrhunski stručnjak, majstor kaznenog prava. Dobro ga je branio, svaka čast.

S druge strane sud, sudac sudi po zakonu, a zakon je zastario, pisan davno, kad nije bilo takvih automobila, u vrijeme kad se u sudskoj nije mogla ni zamisliti presuda za četverostruko prekoračenje ograničenja brzine. Sutkinja poštena, nije joj lako, svi upiru prstom u nju, da ga je osudila premalo, a ona je savjesno radila svoj posao po zakonu.

Težak posao za malu plaću, ponekad i manju od plaće vozača ZET-a, s dnevnicama i dodatkom za noćni rad. Sad se svi pitaju jesmo li došli u fazu kad vlasnici krupnog kapitala teroriziraju narod svojom bahatošću, koju ne skrivaju nego je nameću svojim načinom života, kupujući vrlo skupe, moćne i sigurne aute, koji ih štite od povreda te plaćanjem skupih odvjetnika, koji ih čine nedodirljivim pred zakonom, a kojima gaze neistomišljenike?!

Sad će netko zaključiti, što taj Husinec, jalan i ljubomoran, piše… Krivo mu je, jer vozi auto star 32 godine, takvog kakvog je vozio krivac tragične nesreće može samo sanjati.
Ma nisam jalan, točno je da poput svakog prosječnog, pa i imućnijih stanovnika Zagreba ne mogu kupiti takav auto, ali ga ni ne želim. Da ga i mogu kupiti, ne bih to učinio, jer takvi auti ne donose sreću.

Žao mi je mladog vozača, koji će do kraja života trebati nositi križ nosi na leđima. Bez obzira na zatvorsku kaznu, svoju je kaznu već platio time što se mora nositi s tom situacijom. Nije on to želio napraviti, ponijelo ga je, teško je ostati gospodin kad vozite auto s 510 konja. Čovjek se pita čemu tako brzi auti?

Takav auto mladog čovjeka samo dovodi u napast, da ga malo proba, stisne gas, a posljedice su nesagledive. Svatko svom djetetu želi najbolje, pa ne treba ni roditelje kriviti što su mu ga kupili auto, nisu bili svjesni opasnosti. Ovo je poučna priča o mladiću koji je imao sve – slobodu, novac, političku moć, skupi auto, lijepu djevojku u autu…

Tužna je to priča o djevojci koja je poginula u skupom autu, nevezana, jer je očito imala beskrajno povjerenje i iluziju o vozačkim sposobnostima mladog vozača, o želji da bude dio finog društva, te ‘zlatne mladeži’ koja se zabavlja noću a danju ide na privatne privilegirane fakultete, nakon kojih ih čekaju upravljačka radna mjesta te zavidna poslovna karijera. O želji da se vozi u dobrom autu kakav je samo na televiziji gledala, da bude viđena….

Tužna je to priča o jadnim ljudima koji su se ni krivi ni dužni našli u slabašnom i jeftinom autu na putu letećoj tvrđavi, koja je brzinom 195 km/h te lomila sve pred sobom na mjestu gdje je dozvoljeno 50 km/h, u idealnim vremenskim prilikama, za obične smrtnike koji moraju poštovati zakon.

Goran Husinec
sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila
goran.husinec@gmail.com
099 6667 001

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin