Vožnja biciklom preko pješačkog prijelaza višestruko je štetna i opasna, jer, uz kompromitiranje mogućnosti samozaštite, biciklisti, na biciklističkim stazama u zonama pješačkih prijelaza nesemaforiziranih raskrižja, često voze prevelikom i nesmanjenom brzinom, kršeći čl. 51. st. 1 i čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ugrožavajući vozače i pješake.
Tragična nesreća, u kojoj je 21. rujna 2021. u 8:48, na križanju Zagrebačke avenije i Ulice Hrvatskog sokola zahuktali motociklist na pješačkoj zebri naletio na biciklistu, koji je prolazeći zebru dok mu je bilo crveno svjetlo, pritom protupropisno vozeći, a ne gurajući motocikl, pričem su poginula oba sudionika u prometu, otvorila je tri pogibeljne devijacije u našem prometu…
1. Vozači motocikala gotovo su svakodnevno, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u prekršajima prekoračenja brzine (čl. 53. u naselju, čl. 54. izvan naselja) te neprilagodbe brzine uvjetima (čl. 51.) i približavanju raskrižja (čl. 58.), a često, temeljem brzine, voze obijesno (Kazneni zakon, članak 226.) Tako je bilo, drastično, u konkretnom slučaju te je vozač motocikla bitno pridonio nastanku nesreće i stravičnim posljedicama, ali nije primarni krivac.
2. Za razliku od vozača motornih vozila, koji se vrlo rijetko upuštaju u prolaske kroz crveno svjetlo, pogotovo izvan sigurnosnog vremena od 2-3 sekunde (kad se “hvata” zeleno, odnosno žuto svjetlo), pješaci i biciklisti to rade često, na svakom prijelazu. Uz nedostatak prometne kulture, razlog je što policija rijetko nadzire i kažnjava takve prekršaje. U konkretnom slučaju biciklist je počinio najteži prometni prekršaj, prolaskom kroz crveno svjetlo, čl. 59. st. 1 .
3. Biciklisti po biciklističkoj stazi, smještenoj unutar područja pješačkog prijelaza, dužni su poštivati pravila pješačkog prijelaza te pješačiti, gurajući motocikl, a ne voziti. Time se mogu višestruko bolje štititi od naleta vozila iz prometnog pravca kojeg presijecaju, jer mogu stalno gledati u tom prometnom pravcu, po potrebi mogu stati, krenuti unatrag, skloniti se. To je teže, odnosno nemoguće kad voze bicikl.
U razvijenim zemljama EU-a i svijeta to je moguće, ali je pravno i signalizacijski drukčije regulirano i kultura svih sudionika u prometu je na (znatno) višoj razini.
Na hrvatskim cestama u tome vlada anarhija, postoje oprečna tumačenja, policijska postupanja i sudske prakse. U to se agresivno uključio Sindikat biciklista, koji inzistirajući na površnom i pogrešnom tumačenju zakona, daje za pravo biciklistima da pedaliraju, a ne pješače biciklističkim stazama povučenim preko pješačkom prijelaza.
To je, višestruko štetno i opasno, jer, uz kompromitiranje mogućnosti samozaštite, biciklisti, na biciklističkim stazama u zonama pješačkih prijelaza nesemaforiziranih raskrižja, često voze prevelikom i nesmanjenom brzinom, kršeći čl. 51. st. 1 i čl. 58. st. 1. Time ugrožavaju pješake, vozač vozila, a prvenstveno sebe. To se događa na svakom takvom prijelazu te su vozači često izloženi neugodnostima, a policija, praktički, ne nadzire, pa i ne kažnjava takve prekršaje.
Zbog toga je važno citirati Zakon o sigurnosti prometa na cestama:
Čl. 2. st. 21 “obilježeni pješački prijelaz“ je dio kolničke površine namijenjen za prelaženje preko kolnika, obilježen oznakama na kolniku i prometnim znakovima obavijesti.
Tumačenje pravila vožnje po biciklističkoj stazi, zanemarujući da je u raskrižju ona nacrtana u obilježenom pješačkom prijelazu, nestručno je i neodgovorno, a dvostruka sudska praksa potvrđuje loše stanje u pravosuđu. Pravilnici koji vrijede za biciklističku stazu, ne mogu promijeniti temeljne odredbe čl. 2. st. 21 Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Zeleni svjetlo u obliku, odnosno simbolu pješaka, dodatno potvrđuje tezu da se sve odvija u zoni obilježenog pješačkog prijelaza. Nelogično je pozivati se na čl. 59. st. 2, kako zeleno svjetlo sa znakom pješaka znači samo zeleno svjetlo (pravilnik to ne specificira) pa vrijedi i ta bicikliste.
Točno, vrijedi, ali temeljem čl. 2. stavak 21, biciklist se na biciklističkoj stazi u tom području primarno nalazi u obilježenom pješačkom prijelazu te je dužan sići s bicikla i gurati ga!
Pravila za biciklističku stazu ne mogu poništiti temeljne zakonske odredbe koje vrijede za obilježen pješački prijelaz! Drukčiji bi postupak bio jedino kad bi biciklistička staza, oznakama na kolniku i prometnim znakovima obavijesti bila odvojena od obilježenog pješačkog prijelaza. To kod nas nigdje nije slučaj.
Budući da sve nije dovoljno jasno definirano te ostavlja prostora za dvoznačna i pogrešna tumačenja, Zakon o sigurnosti prometa na cestama trebalo bi dopuniti odredbom obaveznog pješačenja u zoni obilježenog pješačkog prijelaza, koja vrijedi i za bicikliste i romobiliste.
Policija bi usto trebala ujednačiti kriterije za sve sudionike u cestovnom prometu, pa ravnomjerno, za prekršaje, kažnjavati vozače motornih vozila, pješake, bicikliste i romobiliste.
