Croatia Airlines, živog mrtvaca, treba prodati makar i za 1 euro!

Za gubitak prve milijarde kuna trebalo je dvadeset godina, drugu milijardu kuna poreznih obveznika Croatia Airlines spržila je u samo osam godina. Proces je eksponencijalan, pa treći ciklus pokrivanja dugova neće trebati dugo čekati…

Foto: Adrian Pingstone (Arpingstone)

Pravite dobru pizzu i imate stabilan, širok krug kupaca. Pa ne trebate zaposliti nekoga da vam ih raznosi, puno je isplativije angažirati profesionalnu dostavnu službu, koja će to za vas napraviti (znatno) učinkovitije i jeftinije.

Dakle, ne treba vam dostavna služba, treba vam usluga dostave! Dostavljač kojeg trebate zaposlite bit će skuplji, jer radi neracionalno, 50 posto itinerera mu je prazan hod (na povratku) plaćate ga i u vremenima kad nema narudžbi, sjedi i čeka.

Profesionalni je dostavljač aktivan u oba smjera, u vremenima eksplozije dostava svih vrsta hrane (novi biznis) može slijedno spajati više dostava, usto bolje optimizira prijevozno sredstvo (bicikl, skuter, dostavno vozilo…) i biti povoljniji. A u tržišnoj utakmici javljat će se novi, organiziraniji “igrači “, koji će tu uslugu napraviti povoljnije. Dakle, usredotočite se da proizvedete što bolju i povoljniju pizzu, a pustite druge, profesionalce, da je transportiraju kupcu.

Hrvatska ima vrlo konkurentan proizvod, turizam, i trebamo se fokusirati da bude čim bolji i konkurentniji – dakle unaprijediti glavne adute i povećati komparativne prednosti naše turističke usluge. Ne treba nam domaći zračni prijevoznik, treba nam čim kvalitetnija i povoljnija usluga zračnog prijevoza!

Također, ako dobro zarađujemo na turističkoj usluzi (uz bolju strategiju i organizaciju zarađivali bismo i više), ne trebamo zarađivati i na avioprijevozu. To je neprirodno i poslovno teško ostvarivo. Kad se uračunaju izravne i neizravne subvencije, Croatia Airlines stalno posluje s (velikim) gubitkom. Čemu to?!

Prepustimo tržištu zračnog prijevoza taj dio kolača, neka se prijevoznici natječu kvalitetom i cijenom, a fokusirajmo se da naš turističko-tržišni kolač bude čim veći i da uzmimo čim veći njegov dio. Sjetite se samo ridikulozne najave nacionalne turističke internetske platforme (!), koja će navodno dovoditi turiste uz proviziju od samo pet posto, puštene kao predizborni spin, koja je nestala iz Vladinih planova i medijskog prostora, kao da nikad nije ni postojala.

Provizije na dovođenje turista je previsoka? Pa ako neka internetska platforma, koja dovodi turiste, uzima puno, pojavit će se druga koja traži manje, ako je moguće. Tržište će najbolje odrediti! Zamislite da državne tvrtke prodaju računalnu opremu ili automobilske gume, kolika bi bila marža? Ovako ih je nemilosrdna tržišna utakmica srezala na 1-3 posto. Slično je i s cijenom zračnog prijevoza.

Margine su sve manje, jer ako turistički dvotjedni paketni aranžman stoji 500 eura, jasno je da se zračni prijevoznik mora uklopiti u najviše 70 eura. Prijevoznici A i B ne mogu? Mogu C i D! Croatia Airlines u tržišnoj utakmici, pogotovo u novonastalim okolnostima korona krize i bez želje za provedbom strukturne reforme, uz trećinu manje zaposlenih, nema šanse poslovati pozitivno.

Logično je da naša flota (Croatia Airlines) od samo 12 odnosno 13 zrakoplova ni približno ne može biti optimizirana kao, primjerice, od tvrtke Lufthansa, koja ih u svojoj mreži ima 529. Trebamo li se čuditi što hrvatska vlada, u Croatia Airlines, sada trebati upumpati, kroz više načina, milijardu kuna, kako bi se pokrili nagomilani i tekući gubici? Croatia Airlines je posljednji put sanirana 2012., nakon što je postala punopravna članica Lufthansine mreže Star Alliance, s otprilike sličnim iznosom.

U istom je paketu prodala unosne slotove (prava slijetanja) na London Heathrow, motore i jedan zrakoplov (pa ih iznajmili), a tržišni udio u turističkom prijevozu pao je na 15 posto. Za gubitak prve milijarde kuna trebalo je dvadeset godina, drugu milijardu kuna poreznih obveznika Croatia Airlines je spržila u samo osam godina.

Proces je eksponencijalan, pa treći ciklus pokrivanja dugova neće trebati dugo čekati. Kad se pridoda gotovo 80 milijuna kuna subvencija godišnje za regionalne letove izvan sezone – PSO (Public Service Obligation), odnosno obvezu javne službe prometnog povezivanja hrvatskih gradova, u Croatia Airlines godišnje upumpavamo oko 200 milijuna kuna, isisanih iz zdravog dijela gospodarstva.

Da cijela priča nije na zdravim nogama, pokazalo je što vlada nije uspjela u javno obznanjenoj namjeri prodaje Croatia Airlinesa. Nitko nije zainteresiran! Tko će kupiti tvrtku čije su financijske dubioze, tehničke, materijalne i kadrovske, veće od pozitive.

Pa gdje je interes vlade da, ako turistički i gospodarski subjekti ionako plaćaju tržišnu vrijednost zračnog prijevoza (avionskih karata), koja bi bez Croatia Airlinesa bila samo niža, moraju godišnje izdvajati dodatnih 200 milijuna kuna?! Sljedećih bi godina to moglo biti i (znatno) više.

Sutra pročitajte drugi dio…

Komentari