Najjeftiniji Dacia Sandero u Hrvatskoj 74.900 kn, isti u Njemačkoj 63.906 kn (8.470,92 eura)!
Treba li kome objašnjavati da prosječan građanin Njemačke ima, otprilike dva i pol puta veću kupovnu moć. Znači da mu je neusporedivo lakše kupiti novi automobil iste cijene. Tu se čak ne može staviti u matematički razmjer, je ako hrvatski građanin živi na egzistencijskom minimumu, a treba mu novi auto, mogućnost da ga kupi je – nula.
I kako onda objasniti i prihvatiti da su automobili, i to oni koje kupuju prosječni građani znatno skuplji?! Evo konkretan primjer:
Dacija Sandero, korektan automobil po povoljnoj cijeni, najprodavaniji automobil privatnih kupaca, u Europskoj uniji, u Njemačkoj se može dobiti za 57.288 kn (7.593,62 eura), u najjeftinijoj verziji bez klima uređaja, ali sa svom sigurnosnom opremom.
Model druge razine, već korektno opremljen, s klimauređajem, stoji 63.906 kn (8.470,92 eura)! Isti takav “bogati” kupac u Hrvatskoj treba platiti 74.900 kn! To je 10.994 kn ili 17,2 posto više!
Osnovni model u Hrvatskoj nije dostupan, jer bi PPMV (trošarina) razmjerno više utjecala na cijenu i bio bi neisplativ.
Trebamo li se stoga pitati što je prosječna starost automobila na našim cestama blizu 14 godina, što naši građani uvelike voze automobile bez osnovnih značajki aktivne i pasivne sigurnosti, “lijesove na kotačima” i što smo po razmjernoj sigurnosti cestovnog prometa pri samom dnu Europske unije, sa 60 posto većom razmjernom smrtnošću?
Problem je, nažalost, širi i dublji:
