Mnogi se uviđaji nakon prometnih nesreća obavljaju nedovoljno temeljito i stručno. Najveći je propust ne provjeravanje utjecaja kolnika na sposobnost zaustavljanja vozila te se temeljem traga kočenja pogrešno procjenjuje brzina prije sudara…
Autor: Željko Marušić
… koja je jedan od najvažnijih elemenata pravosudnog postupka. Nije problem samo u nedostatku mjerne opreme, nego i u stručnosti i motiviranosti ekipa koje rade očevide. Naime, ako izmjerimo zaustavni put od 30 metara, automobil je mogao početi kočiti pri brzini od 80 km/h, 65 ili pri samo 50 km/h. Ovisno o kvaliteti i stanju kolnika, vrsti, istrošenosti i napuhanosti guma, ispravnosti kočnog mehanizma i amortizera, geometrije ovjesa…
Postoje brojne varijable i samo sustavno ispitivanje u konkretnim uvjetima daje ispravan rezultat. Očevide nesreća radi policija, a u slučaju smrtno stradalih dolazi istražni sudac. Po potrebi zovu prometnog vještaka. Ni tada se uvijek ne radi temeljito i kvalitetno. Ne mjeri se usporenje automobila u konkretnim uvjetima, kad je to moguće. Mjeri se samo trag kočenja te se brzina vozila određuje po tablicama, odnosno formulama koje vrijede za prosječne uvjete.
Zaustavni put bitno ovisi o koeficijentu trenja između gume i kolnika, u konkretnim uvjetima. Mnogo se toga prelama preko leđa vozača, jer se često određuje brzina više od realne. To što je i niža stvarna brzina mogla biti mogla biti jedan od uzroka sudara, često je posljedica neodgovarajuće signalizacije i lošeg kolnika. Automobil se tehnički ne pregledava, posvećuje se pozornost nevažnim stvarima, a ponekad se ocjenjuje paušalno. Preciznost i pouzdanost ispitivanja zapisa tahografa teških vozila također mogu biti upitni.
Problema ima i s određivanjem širine kolnika, koja je bitan element svakog očevida. Mjeri li se do žute crte ili do ruba asfalta? (Do ruba asfalta!). Pri mjerenju položaja i putanje vozila od središnje linije treba uzeti u obzir da se ona uvijek ne poklapa sa sredinom kolnika, posebice u zavojima. Zanemaruje se i mjerenje poprečnog nagiba kolnika, procjena vidljivosti u trenutku nesreće, dakle bitni elementi ponašanja vozila.
Općenito, nije precizno razrađena metodologija očevida, ovisno o vrsti nesreće – nalet na pješaka, frontalni sudar, lančani sudar, izlijetanje… Premalo se vodi računa o ocjeni kvalitete prometnice i prometne signalizacije, što je često glavni uzrok nesreće. Nepotpun i loš očevid ima za posljedicu nekvalitetan pravosudni postupak te su često nužne rekonstrukcije. To stvara dodatne probleme, neugodnosti i troškove.
