Izvrsni prijedlozi MUP-a o smanjenju opasnih tolerancija brzine i alkoholiziranosti očito su povučeni diktatom politike, kako ne bi utjecali na predstojeće lokalne izbore, a antistručni i krajnje neodgovorni “šou” Juraja Šebalja u HRT-ovim emisijama “Nedjeljom u 2” i “Otvoreno” najveći su javni udar na sigurnost cestovnog prometa u hrvatskoj povijesti…

Foto: MUP, Screenshot YouTube

Politika ne smije biti iznad života, nego u funkciji života. Mora poticati, a ne gušiti djelovanja u javnom interesu, pogotovo ako su izravno usmjerena u spašavanje života. Izvrsni prijedlozi MUP-a i radne skupine programa Nacionalne sigurnosti cestovnog prometa o smanjenju tolerancije policijskog mjerenja brzine i smanjenje dozvoljene količine alkohola u krvi ciljano su, metodom političkog spina pušteni u javnost.

A kad se uvidjelo da bi, uz pozitivna djelovanja, smanjenje smrtnosti te golemih izravnih i neizravnih šteta, mogli negativno utjecati na rezultate predstojećih lokalnih izbora, očito je zaključeno: “Briga nas za sigurnost prometa i spašavanje života, vodimo računa o našim izgledima na predstojećim izborima, povucimo ručnu!”

Zbog toga treba ponoviti, po stoti put:

1. Brzina je u temelju uzroka svake, ponavljamo svake teške prometne nesreće, jer kvadratno (ne linearno!) utječe na povećanje energetskog potencijala motornog vozila (kinetičke energije). Suvremeni se automobili pri 100 km/h, u dobrim uvjetima prianjanja, mogu zaustaviti u 35 do 40 metara, a pri 200 km/h treba im više od 150 metara. Dodatnim bio-medicinskim utjecajima rizici se povećavaju eksponencijalno, pa je rizik teškog ozljeđivanja i pogibije pri 100 km/h deset puta veći nego pri 50 km/h.

2. Tolerancija brzine 10 km/h do 100 km/h znači da je u pješačkoj zoni, ograničenje brzine 30 km/h iznosu 33 posto! Osim što je višestruko opasna, našim građanima stvara štetnu naviku, kojom u inozemstvu mogu biti izloženi visokim kaznama i oduzimanjem vozačke dozvole.

3. Tolerancija od 10 posto, za brzine iznad 100 km/h, u kombinaciji s manjkavim člankom 54., Zakona o sigurnosti cestovnog prometa, koji ne sankcionira prekoračenje brzina do 10 km/h, našim se autocestama može legalno voziti brzinom 155,5 km/h (brzinomjeri, s tvorničkim sigurnosnim prekoračenjem, tada pokazuju 160 km/h). Naime, oduzimanjem 15,55 km/h od 155,5 km/h dobije se 139,95 km/h, što je nekažnjivo brzinsko prekoračenje izvan naselja. Koliko je to loše, pokazuje usporedba sa švicarskim autocestama, koje nisu bolje od hrvatskih. Brzina je u Švicarskoj ograničena na 120 km/h, a tolerancija policijskog mjerenja je nula (!) – pri 155,5 km/h automobil s putnicima ima 68 posto veću kinetičku energiju nego pri 120 km/h.

4. Optimalno bi bilo, temeljem prijedloga stručnjaka, toleranciju policijskog mjerenja brzine sa 10/10 smanjiti na 3/3 (3 km/h do 100 km/h i 3 posto iznad 100 km/h) te uvesti 300 kuna kazne za prekoračenje do 10 km/h. To znači da bi se po brzinomjeru smjelo voziti do 140 km/h, umjesto 160 km/h, uz znatno povećanje sigurnosti, usto i smanjenje potrošnje goriva za jednu do dvije litre na 100 kilometara te smanjenje štetnih emisija i buke te habanja vitalnih dijelova/sklopova automobila.

5. Male koncentracije alkohola nebitno utječu na koncentraciju i motoričke sposobnosti, ali bitno na obrazac ponašanja vozača. Negativni se utjecaji javljaju već iznad 0,2 promila alkohola u krvi – vozači se znatno češće upuštaju u teško kršenje prometnih propisa – prebrzu vožnju, pretjecanje preko pune linije, prolaske kroz crveno svjetlo, ugrožavanje pješaka… Optimalno bi bilo smanjiti dozvoljeni limit na 0,2 promila, što bi vozačima omogućilo konzumiranje jednog piva, manje čaše vina i vožnju nakon oko pola sata.

Sve je začinjeno nestručnim, neodgovornim i opasnim medijskim izjavama Juraja Šebalja u HRT-ovim udarnim emisijama “Nedjeljom u 2” i “Otvoreno”, s dominirajućim relativiziranjem i minimiziranjem utjecaja prekoračenja brzine na sigurnost cestovnog prometa, u ime guranja nekakvih “tečajeva napredne vožnje” .

No u HTV-ovim udarnim emisijama “Nedjeljom u 2”, 4. travnja 2021., i “Otvoreno”, 7. travnja 2021., u kojoj sam sudjelovao pa se osjećam suodgovornim, napravio je neshvatljivu, nekontroliranu i medijski dosad nezabilježenu kanonadu protiv sigurnosti cestovnog prometa. Izdvajamo:

PRVI GAF

Šebalj, pokušavajući valjda objasniti kako se odgovorno treba ponašati dok je uključen tempomat, voditelju Aleksandru Stankoviću demonstrira što se njemu dogodilo dok je vozio 130 do 140 km/h, na tempomatu, s nogom prekriženom ispred volana!

Nastranu to, što to više nije ni “frajerski”, poput dizanja noge na armaturu, nego je ergonomski potpuno nelogično i trebalo bi se opisati prikladnijim pridjevom, to je krajnje opasno, pogibeljno…

Prekrižiti nogu ispred volana, pri brzoj vožnji, biomehanički je čak problematičnije, a prometno opasnije, nego brzo voziti pod tempomatom s desnom nogom podignutom na prednju armaturu!

Nogu je, u iznenadno opasnoj situaciji, teže brzo “ispetljati” i usmjeriti na papučicu kočnice, čime se isključuje tempomat i aktivira kočenje, jer će zapeti za volan i središnji greben s mjenjačem.

U Njemačkoj za blaži takav prekršaj (podizanje noge na armaturu) izravno oduzima vozačka dozvola, kazna je 1500 eura i vozača upućuje na Idiotentest.

Ne znamo je li problematičnije da netko izjavi kako nije znao (!?) da je to, kao, problem ili, logičnije, da je znao, pa mulja i svjesno se upustio u pogibeljni ekshibicionizam u vožnji.

Šebalj je time kompromitirao Stankovića, koji, valjda, dobivši “lock out” nakon takve nekontrolirane i opasne izjave, uopće nije reagirao.

DRUGI GAF

Šebalj u emisiji Otvoreno: “Ako se vozim sa dobrim autom 130 i 170, ja uopće ne osjećam razliku u brzini (!), samo sam na 130 možda nervozan što ću relativno sporo doći na svoje odredište…”

Šebalj je time, osim potpunog nepoznavanja dinamike vožnje i diletantizma, urbi et orbi, i to pred čelnikom prometne policije (!) koji nije reagirao, kazao da gotovo uvijek (dakle kad nije nervozan) vozi brže od brzinskog ograničenja! Jasno je da se izjava nije odnosila na manje od pola dionica Autobahna, gdje još nema ograničenja brzine. Stoga treba pojasniti sljedeće:

1. Vozilo s putnicima pri 170 km/h ima 71 posto veću kinetičku energiju nego pri 130 km/h.

2. Zaustavni put suvremenog automobila (tijekom vremena reakcije i vremena kočenja), u dobrim uvjetima prianjanja, pri 130 km/h iznosi oko 70 metara, a pri 170 km/h oko 120 metara.

3. Na autocesti je to posebno opasno kad vozaču na pretjecajnoj traci, dok se približava tegljaču na voznoj, koji vozi 90 km/h, izleti znatno sporije vozilo koje kreće u pretjecanje tegljača ili kad iznenada naleti divljač.

4. Vozilo koje je počelo kočiti pri 170 km/h, nakon prijeđenog zaustavnog puta od 70 metara, pri kojem bi se vozilo, koje je u istim uvjetima započelo kočiti pri 130 km/h, već zaustavilo, imalo bi brzinu od 100 km/h! Razlika se, dakle, itekako, brutalno osjeća!

TREĆI GAF

Šebalj u emisiji Otvoreno: “Naspavajte se 10 ili 15 minuta … mogu voziti u jednom danu 1500 km … nije preporučljivo, ali se to može … probajte, stvar funkcionira … to ne znaju niti stručnjaci”

U jednom dijelu ova izjava ima logike, više sam puta pisao da u slučaju umora jedino pomaže san. Dakle, kad je vozač umoran nije preporučljivo razgibavanje, kava, energetski napici…, jer to donosi kratkotrajno osvježenje, te nakon određenog vremena slijedi još veći umor i rizik sna. Treba stati i odspavati barem pola sata, pomaže i san od 10-15 min. No, to treba biti iznimka, kad vozaču još ne predstoji duži put.

Vrag je, kao često, u detaljima. Način na koji je to Šebalj iznio, gdje on, navodno tako u danu može prijeći i 1500 kilometara (!), nestručan je i opasan.

Što se može desiti? Ljudi kažu, “može Šebalj, mogu i ja”, i deset ih nekako uspije… A jedanaesti se, po zakonu velikih brojeva, kombijem zabije u autobus i deset ljudi pogine. Svjedočili smo nizu tragičnih nesreća, s velikim brojem stradalih, nastalih po tom obrascu.

U emisiji “Otvorenosam sudjelovao, pa je krivnja i na meni. Međutim, nikada, a sudjelovao sam u desecima emisija takvog formata u Hrvatskoj i tri zemlje u okruženju, nisam nekome upao u riječ, a posebno sam se suzdržavao u situaciji kad je jedan sudionik agresivno upadao svima, pa i voditelju.

Pogrešnost stava o brzini, te minoriziranje i relativiziranje njenog utjecaja objasnio sam višekratno i posredno. A kad je pogibeljno tumačenje rizika sna u pitanju, iznenadio me kraj emisije.

Temeljem izjava u HRT-ovim emisijama “Nedjeljom u 2” i “Otvoreno policija” bi, protiv Juraja Šebalja, trebala podnijeti prijave za protupropisnu i obijesnu vožnju.