Japanski znanstvenik tvrdi da redovita vožnja automobila s ručnim mjenjačem aktivira složene kognitivne procese, potiče rad prefrontalnog korteksa te dugoročno može pridonijeti očuvanju mentalnih sposobnosti
U razdoblju kada automatski mjenjači preuzimaju sve veći udio na tržištu, a električni automobili u potpunosti uklanjaju potrebu za promjenom stupnjeva prijenosa, nova znanstvena razmatranja otvaraju zanimljivo pitanje – gubimo li pritom i jedan oblik svakodnevnog mentalnog treninga?
Prema riječima japanskog neuroznanstvenika Ryute Kawashime, profesora na Institutu za razvoj, starenje i rak Sveučilišta Tohoku, redovita vožnja automobila s ručnim mjenjačem aktivira dijelove mozga odgovorne za pažnju, pamćenje, planiranje i donošenje odluka. Upravo zato smatra da upravljanje vozilom s ručnim mjenjačem nije samo vozačka vještina nego i oblik kontinuirane kognitivne aktivnosti.
Za razliku od automatskog mjenjača, vozač automobila s ručnim mjenjačem mora neprestano procjenjivati brzinu vozila, broj okretaja motora, prometnu situaciju i konfiguraciju ceste kako bi odabrao odgovarajući stupanj prijenosa. Istodobno koordinira rad lijeve noge na papučici spojke, desne noge na papučici gasa i kočnice te desne ruke na ručici mjenjača. Sve se to odvija u djeliću sekunde i zahtijeva visok stupanj koncentracije.
Takav složeni slijed radnji snažno aktivira prefrontalni korteks – područje mozga zaduženo za izvršne funkcije, radnu memoriju i usmjeravanje pažnje. Neuroznanstvenici već godinama upozoravaju da upravo redovita mentalna aktivnost može pomoći u očuvanju kognitivnih sposobnosti tijekom starenja. Iako vožnja ručnog mjenjača sama po sebi nije terapija niti jamstvo prevencije demencije, predstavlja svakodnevnu aktivnost koja uključuje kontinuirano mentalno angažiranje.
Ryuta Kawashima poznat je široj javnosti kao autor programa “Brain Age” i “Brain Training”, razvijenih za Nintendove igraće konzole. Njegova istraživanja godinama su usmjerena na očuvanje moždanih funkcija kroz različite oblike mentalnih aktivnosti, a upravljanje vozilom s ručnim mjenjačem vidi kao prirodan primjer složenog kognitivnog zadatka iz svakodnevnog života.
Posebno je zanimljivo što se navedeni učinak ne odnosi isključivo na automobile. Sličan mentalni angažman ostvaruju i vozači motocikala jer i oni neprestano biraju odgovarajući stupanj prijenosa, sinkroniziraju rad spojke, gasa i mjenjača te prilagođavaju vožnju prometnim uvjetima.
Istodobno, tržišni trendovi pokazuju da ručni mjenjači postupno nestaju iz ponude novih automobila. Proizvođači sve češće nude automatske mjenjače kao standardnu opremu, dok električni automobili zbog svoje konstrukcije uopće ne zahtijevaju klasičan višestupanjski prijenos.
Unatoč tome, zanimanje za učenje vožnje automobila s ručnim mjenjačem nije nestalo. Naprotiv, pojedina istraživanja proizvođača automobila pokazuju da velik broj mlađih vozača želi svladati ovu vještinu upravo zbog većeg osjećaja kontrole nad vozilom i izraženijeg vozačkog iskustva.
Naravno, osnovna prednost ručnog mjenjača i dalje ostaje veća uključenost vozača u proces upravljanja vozilom. Međutim, ako buduća znanstvena istraživanja dodatno potvrde sadašnje spoznaje, ručni mjenjač mogao bi dobiti još jednu vrijednost – kao jednostavan i svakodnevan način održavanja aktivnim dijelova mozga odgovornih za pažnju, koordinaciju i donošenje odluka.
U vremenu sve veće automatizacije prometa upravo bi ovakve aktivnosti mogle imati dodatnu vrijednost, ne samo za vozački užitak nego i za dugoročno očuvanje mentalne vitalnosti.
