U jednom kabelu ima 6 do 10 kilograma bakra, pa lopov s dva ukradena kabela može zaraditi i do 160 eura. Šteta se broji u milijunima eura…

Dok Europa ulaže milijarde u elektrifikaciju prometa, pojavio se neočekivan problem: krađa kablova s punionica električnih automobila. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj, pa čak i u Hrvatskoj, sve češće se bilježe slučajevi prerezanih kablova i neupotrebljivih punionica.

Razlog? Bakar. Metal koji se koristi u svakom kabelu postao je predmet prave utrke na crnom tržištu. Na otpadima se bakar plaća oko 8 eura po kilogramu, dok mu je burzovna cijena veća od 8.000 dolara po toni. U jednom kabelu ima 6 do 10 kilograma bakra, pa lopov s dvije ukradene cijevi može zaraditi i do 160 eura.

Iako iznos ne zvuči velik, šteta za operatere punionica višestruko je veća – svaka krađa znači tisuće eura troškova, tjedne zastoja i nezadovoljne korisnike.

Zamjena ukradenih kablova nije jednostavna. Riječ je o specijaliziranim dijelovima koji se naručuju od proizvođača, pa punionica ostaje izvan pogona najmanje dva do četiri tjedna. U tom razdoblju operator gubi oko 100 eura dnevno prihoda. Prema analizi njemačkog tjednika The Munich Eye, ukupni godišnji gubici u EU zbog krađe kabela u punionicama električnih automobila mjere se desecima milijuna eura godišnje.

Posljedice osjećaju i vozači električnih automobila: kad stignu do punionice i zateknu prerezan kabel, ne mogu napuniti vozilo, a najbliža zamjenska stanica često je kilometrima daleko. Frustracija raste, a povjerenje u infrastrukturu pada.

Zašto je bakar toliko tražen

Bakar je ključni materijal za proizvodnju kabela, motora i elektroničkih komponenti. Ima izvrsnu vodljivost i neophodan je u elektroindustriji, što mu osigurava stalnu visoku cijenu. Kako raste broj električnih vozila i obnovljivih izvora energije, potražnja za bakrom eksplodira. I dok se na burzi trgovci bore za svaku tonu, lopovi su pronašli brži način zarade – rezanjem kablova s javnih punionica. U narodu se bakar često naziva „crvenim zlatom“, a tržište otpada postalo je mjesto gdje taj metal, često ukraden, lako pronalazi put do preprodaje.

Tehnologija u obrani – i njezina ograničenja

Kako bi zaustavili val krađa, operateri punionica ulažu u niz tehnoloških rješenja – od GPS tragača do ojačanih zaštitnih ovojnica. GPS senzori ugrađeni u kablove mogu dojavljivati lokaciju svake tri sekunde i slati upozorenje kad se kabel premjesti izvan dopuštene zone. Međutim, iskusni lopovi znaju trik: omotaju kabel aluminijskom folijom ili ga ubace u kombi presvučen metalom, stvarajući„’Faradejev kavez’ koja blokira signal.

Kamere i senzori pokreta pomažu, ali nisu svemogući. Lopovi nose kape, maske i tamnu odjeću, a većina snimki ne daje dovoljno kvalitetne detalje za prepoznavanje. Neki operateri eksperimentiraju s kemijskim bojama koje se aktiviraju pri rezanju – one boje i kabel i lopova neizbrisivom tintom. Ipak, tko zna kako, može ih neutralizirati kemikalijama.

Najbolje rezultate daju ojačane obloge otporne na rezanje, no njihova ugradnja znatno povećava trošak svake punionice. Riječ je o klasičnom problemu: svaka dodatna sigurnost poskupljuje investiciju.

Lopovi sve brži i organiziraniji

Prema izvješćima europskih policija, u krađama bakrenih kablova sve češće sudjeluju organizirane skupine. Koriste profesionalne alate, električne rezače i baterijske pile, s kojima prerezanje traje manje od minute. Nakon toga kabel završava u kombiju, a lopovi nestaju prije nego što zaštitarska služba stigne reagirati. Ponekad u jednoj noći isprazne i cijelu punionicu s više priključaka.Poseban problem su otkupljivači otpada, koji otkupljuju bakar bez dokaza o porijeklu. Time zapravo zatvaraju kriminalni krug – od krađe do prodaje.

Aluminij kao moguće rješenje – s ozbiljnim manama

Zbog sve većih šteta, proizvođači razmatraju prelazak s bakra na aluminij. Na tržištu otpada aluminij vrijedi tek 0,4 eura po kilogramu, što bi gotovo u potpunosti uklonilo motiv za krađu. No aluminij ima slabiju vodljivost, što znači da bi kablovi morali biti znatno deblji i teži. Uz to se više zagrijavaju pri brzom punjenju, pa bi punionice morale imati dodatne sustave hlađenja, slične onima koje koristi Tesla Supercharger.

Takva rješenja zahtijevaju velika ulaganja i promjenu standarda, zbog čega se prelazak zasad smatra – preskupim. Kako stati na kraj krađama? Stručnjaci se slažu da tehnička rješenja nisu dovoljna. Potrebna je sveobuhvatna prevencija:

– bolja rasvjeta i videonadzor na punionicama u osamljenim područjima.
– strože kontrole i veće kazne za otkup nelegalnog metala.
– brže reakcije servisnih timova i pravodobno obavještavanje korisnika putem aplikacija.
– suradnja lokalnih zajednica, policije i operatera
– građani mogu pomoći jednostavnom gestom – prijavom sumnjivih aktivnosti u blizini punionica

Krađa kablova možda se čini kao sitan vandalizam, ali njezine posljedice ozbiljno prijete razvoju električne mobilnosti. Dok lopovi zarađuju stotinjak eura, operateri gube tisuće, a vozači povjerenje u sustav. Europa ulaže u nove tehnologije, ali sada mora ulagati i u sigurnost infrastrukture. Jer bez pouzdanih i zaštićenih punionica – električna revolucija mogla bi zakočiti prije nego što je uistinu započela.