PROMETNA PATROLA

Tragična nesreća kraj Uzdolja pokazuje koliko je štetna mala izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje

Slika je ilustracija

Više vrijedi jedna radarska kamera na kritičnoj cestovnoj lokaciji od stotine upozorenja, apela, edukativnih kampanja…

Lokalni vozač je na opasnom željezničko-cestovnom pružnom prijelazu s ograničenjem brzine 40 km/h, po skliskom kolniku, vozio pogibeljno prebrzo i neprilagođeno uvjetima na cesti, jer je znao da nema nikakvog rizika kažnjavanja za prometne prekršaje.

Autor: Željko Marušić

Tragična prometna nesreća, u kojoj je sinoć u 21:50 na državnoj cesti D-33 kraj Uzdolja 43-godišnjak vozeći Citroën DS (!), u oštrom zavoju nadomak željezničko-cestovnog prijelaza, s ograničenjem brzine 40 km/h, po skliskom kolniku, teško prekršio ograničenje brzine i obvezu prilagodbe brzine uvjetima, izgubio nadzor nad vozilom te je nakon izlijetanja vozila u odvodni kanal izgubio život, a poginula je i 39-godišnja suputnica, očito se nimalo nije plašio da će zbog teškog kršenja prometnih propisa biti kažnjen.

Nesreća je specifična, jer se dogodila na prometnici na kojoj često prometuju poljoprivredna vozila, a ide i stoka, pa je asfaltna površina kontaminirana skliskim nakupinama, što je posebice opasno uz vlagu. Zbog toga je važno poštivati brzinsko ograničenje i brzinu prilagoditi uvjetima.

Zanimljivo, neodgovorni je 43-godišnjak upravljao skupocjenim oldtimerom, Citroën DS, koji se proizvodio od 1955. do 1975., vrijednosti, ovisno o stanju, od 20.000 do 50.000 eura. Takav automobil, svojedobno najnaprednijim na tržištu, ako je propisno održavan, ima dobru aktivnu sigurnost (stabilan je, upravljiv i s dobrim kočnicama), ali lošu pasivnu sigurnost.

Problem je što ima visokoprofilne gume antiknih dimenzija 185 HR 15, koje se u pravilu nabavljaju iz kineskih izvora, pa tada, od izvorno dobre aktivne sigurnosti, na skliskoj cesti, ostaje malo.

Sve to 43-godišnjaka nije spriječilo da brzinom, izvjesno, 100 posto većom od ograničene, uđe u opasni skliski zavoj. Nimalo ga nije plašilo da bi mogao biti kažnjen za prekoračenje brzina (čl. 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i neprilagođenu brzinu (čl. 51. st. 1). Dobro upućen u lokalnu prometnu situaciju znao je da nema radarskih kamera, a ni prometnih patrola…

Treba li kriviti policiju što učinkovitije ne kontrolira poljoprivredni promet i ne kažnjava osobe koji poljoprivrednim vozilima i strojevima s blatnjavim kotačima izlaze na prometnice, cestarsku službu koja neredovito čisti prometnice, Hrvatske ceste za sklizak asfalt i nedostatak zaštitne ograde? Da, ali to nije presudno.

Glavni je problem hrvatskog cestovnog prometa mala izvjesnost kažnjavanja, s dvije loše sastavnice – manjkav nadzor prometa i neučinkovito, nepošteno pravosuđe.

Bi li se tragična nesreća dogodila da je na dionici pred željezničko-cestovnim prijelazom postavljena radarska kamera? Naravno da ne bi!

A samo posljedice ove nesreće, materijalne i nematerijalne, izravne i neizravne, veće su od postavljanja svih potrebnih radarskih kamera u širem prometnom okruženju.

Interventna je mjera  postavljanje poprečnih uspornika, s dodatnom horizontalnom i svjetlosnom signalizacijom.

Autor

Preporučeni sadržaj