Više vrijedi jedna radarska kamera na kritičnoj cestovnoj lokaciji od stotine upozorenja, apela, edukativnih kampanja…
Lokalni vozač je na opasnom željezničko-cestovnom pružnom prijelazu s ograničenjem brzine 40 km/h, po skliskom kolniku, vozio pogibeljno prebrzo i neprilagođeno uvjetima na cesti, jer je znao da nema nikakvog rizika kažnjavanja za prometne prekršaje.
Autor: Željko Marušić
Tragična prometna nesreća, u kojoj je sinoć u 21:50 na državnoj cesti D-33 kraj Uzdolja 43-godišnjak vozeći Citroën DS (!), u oštrom zavoju nadomak željezničko-cestovnog prijelaza, s ograničenjem brzine 40 km/h, po skliskom kolniku, teško prekršio ograničenje brzine i obvezu prilagodbe brzine uvjetima, izgubio nadzor nad vozilom te je nakon izlijetanja vozila u odvodni kanal izgubio život, a poginula je i 39-godišnja suputnica, očito se nimalo nije plašio da će zbog teškog kršenja prometnih propisa biti kažnjen.
Nesreća je specifična, jer se dogodila na prometnici na kojoj često prometuju poljoprivredna vozila, a ide i stoka, pa je asfaltna površina kontaminirana skliskim nakupinama, što je posebice opasno uz vlagu. Zbog toga je važno poštivati brzinsko ograničenje i brzinu prilagoditi uvjetima.
Zanimljivo, neodgovorni je 43-godišnjak upravljao skupocjenim oldtimerom, Citroën DS, koji se proizvodio od 1955. do 1975., vrijednosti, ovisno o stanju, od 20.000 do 50.000 eura. Takav automobil, svojedobno najnaprednijim na tržištu, ako je propisno održavan, ima dobru aktivnu sigurnost (stabilan je, upravljiv i s dobrim kočnicama), ali lošu pasivnu sigurnost.
Problem je što ima visokoprofilne gume antiknih dimenzija 185 HR 15, koje se u pravilu nabavljaju iz kineskih izvora, pa tada, od izvorno dobre aktivne sigurnosti, na skliskoj cesti, ostaje malo.
Sve to 43-godišnjaka nije spriječilo da brzinom, izvjesno, 100 posto većom od ograničene, uđe u opasni skliski zavoj. Nimalo ga nije plašilo da bi mogao biti kažnjen za prekoračenje brzina (čl. 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i neprilagođenu brzinu (čl. 51. st. 1). Dobro upućen u lokalnu prometnu situaciju znao je da nema radarskih kamera, a ni prometnih patrola…
Treba li kriviti policiju što učinkovitije ne kontrolira poljoprivredni promet i ne kažnjava osobe koji poljoprivrednim vozilima i strojevima s blatnjavim kotačima izlaze na prometnice, cestarsku službu koja neredovito čisti prometnice, Hrvatske ceste za sklizak asfalt i nedostatak zaštitne ograde? Da, ali to nije presudno.
Glavni je problem hrvatskog cestovnog prometa mala izvjesnost kažnjavanja, s dvije loše sastavnice – manjkav nadzor prometa i neučinkovito, nepošteno pravosuđe.
Bi li se tragična nesreća dogodila da je na dionici pred željezničko-cestovnim prijelazom postavljena radarska kamera? Naravno da ne bi!
A samo posljedice ove nesreće, materijalne i nematerijalne, izravne i neizravne, veće su od postavljanja svih potrebnih radarskih kamera u širem prometnom okruženju.
Interventna je mjera postavljanje poprečnih uspornika, s dodatnom horizontalnom i svjetlosnom signalizacijom.
